Ana Škabic iz Krnice proslavila je u društvu 35 clanova svoje obitelji ni manje ni više nego stoti rodendan. Proslava je održana u jednom prodolskom restoranu, a teta Ana, još uvijek dobro raspoložena i spremna na razgovor, iznenadila nas je svojom britkošcu i šalama.
- Nas je bilo 22 u kuci poli oca ma nikad se nije culo rec "vrag te zeja" ili kakovu drugu grdu besidu i svi smo delali zemlju, jer je otac bija kmet, a danaska ne moru dva biti skupa da se ne posvade. Moja dica mi nisu nikad rekla jenu grdu besidu, odgajala san hi kako su i mene moji, nikad hi nis udrila i vero su mi pravi. Samo kad gren poli njih ne moren gledat tu dicu kako svašta recu, jedan bi stija uvo, drugi uno, prica nam teta Ana i nastavlja.
U njenom je dugom životu bilo puno i srece i tuge. Osim što je prije nekoliko godina pokopala svog supruga, najteže joj je bilo pokopati i cetvero od svoje devetero djece. No, preostala se djeca stalno trude uljepšati joj dane, uz 11 unuka i osam praunuka, a kako su joj se dvije kceri udale u Dalmaciju, teta Ana je u poznoj dobi pocela polako otkrivati i druge krajeve. Bila je ona s kcerima i u Medugorju, u Crnoj Gori i u brojnim dalmatinskim gradovima, no jedno joj iskustvo posebno mami osmijeh na lice.
- Vajk san imala kuraja i vajka san delala, i muško i žensko delo i niš me ni bilo strah uzet u ruke, valjda me to drži. I moj brat je umra dosta star. Ma znate ca cu van rec, meni je stvarno dosta, štufala san se živit jer san svega provala. Bog je na križu mucen, a ja na zemlji, verujte vi meni. Niš mi se sada ne svida, mi nismo navadni ovako, kaže teta Ana.
I mi joj vjerujemo, ali joj želimo da nam još poživi u zdravlju i sreci.