Međunarodna konferencija za pronalaženje političkog rješenja krize u Siriji, na kojoj će se prvi put za istim stolom naći predstavnici vlasti i oporbe, počinje u švicarskom Montreuxu 22. siječnja.
Održat će se pod okriljem UN-a, a glavni su joj inicijatori SAD, Rusija i UN-ov mirovni izaslanik za Siriju Lahdar Brahimi. Oni su mjesecima ulagali ogromne napore kako bi za pregovarački stol doveli obje sirijske zaraćene strane. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon kazao je kako bi bilo "neoprostivo propustiti ovu prigodu" za završetak trogodišnjeg rata u kojem je više od 100 tisuća ljudi izgubilo život, a 9,5 milijuna ih je moralo napustiti svoje domove.
Iako organizatori tvrde da je ovo najbolja prilika da se prekine krvoproliće i popravi vrlo loša humanitarna situacija u zemlji, vrlo je teško očekivati da će Ženeva II postići ikakav uspjeh. Nimalo neočekivano glavni su kamen smutnje različiti pogledi na proces tranzicije. Dva glavna protagonista imaju nepomirljive ciljeve. Sirijski režim je višekratno ponovio da odlazak Bašara al-Asada ne dolazi u obzir, a SNK smatra da Asad ne smije imati nikakvu ulogu u prijelaznoj vlasti.
Iako su prošle tri godine od početka sukoba nijedna strana nije učinila ni najmanji korak prema mogućem kompromisu. U Damasku je prije nekoliko dana sirijski ministar Ali Hajdar izjavio da se u Švicarskoj neće dogoditi ništa.
"Ne očekujte ništa od Ženeve II. Ni Ženeva II, niti Ženeva III ili Ženeva X neće riješiti sirijsku krizu. Rješenje je počelo i nastavit će se vojnim uspjehom države", rekao je. Čak i da se postigne neka vrsta političkog dogovora, bit će ga doslovno nemoguće primijeniti na terenu jer nijedna oružana grupacija pregovorima ne pridaje nikakvu važnost.
Zato će mnogi kritizirati konferenciju kao beznadno gubljenje vremena, ali zapadni političari, svjesni da nema dobrih vojnih opcija na terenu i da se Asadov režim neće urušiti sam od sebe, smatraju da je Ženeva II jedini način da osiguraju da nužno potrebna humanitarna pomoć stigne do milijuna izbjeglih u teškoj situaciji i da, na dulji rok, urodi rezultatima koji će smanjiti nasilje i dovesti do mira u zemlji. Na pregovorima će sudjelovati četiri organizacije (UN, EU, Arapska liga i Organizacija islamske konferencije) i više od trideset zemalja iz regije i svijeta. Hrvatska nije među njima. (Hina)