Erika Fischer-Lichte, njemacka teatrologinja svjetskog glasa, bila je gošca Voje Šiljka na Dorucku s autorom u utorak. Šiljak je malo glumio studenta, malo partnera u predstavi, a prvo što je pitao jest: "Je li drama umjetnost rijeci?".
- Drama jest umjetnost pisane rijeci, ali precizirajmo da se radi o necemu što je napisano da bi bilo izvedeno. Drama se u prošlosti uvijek pisala zajedno s glumcima, a primjera o tome imamo mnogo - sjetite se Shakespearea ili Molierea, kazala je Fischer-Lichte.
Šiljkova gošca napisala je 30 knjiga o kazalištu te tristotinjak clanaka prvenstveno o semiotici kazališta. "Je li drama zrcalo stvarnost?", pitao ju je Šiljak.
- Kazališna predstava ima tu prednost da se odvija u sadašnjosti, a referira se i na prošlost i na buducnost. Kada glumac uspijeva biti suvremen, tada uspijeva prenijeti pravo znacenje suvremenog kazališta, kazala je teatrologinja.
Šiljak joj je postavljao ležerna i teška pitanja, a medu potonjima bilo je ovo: "Što je to dobro kazalište?".
- Dobro kazalište je dobra kazališna predstava, a to je ona koja uspijeva ukljuciti gledatelja. Kada gledatelji misle da su prisustvovali jedinstvenom dogadaju te da su oni sami jedinstveni, kada tih nekoliko sati zaborave tko su i gdje su i ako se godinama nakon toga budu prisjecali scena iz kazališnog komada - to znaci da su gledali dobru predstavu, to je dobro kazalište, zakljucila je Fischer-Lichte.
U ponedjeljak navecer je ona bila i gošca programa Identitet drame gdje je zajedno s Ivanom Sajko i Goranom Fercecom predstavila svoju važnu knjigu "Povijest drame: razdoblja identiteta u kazalištu od antike do danas".
Istu vecer je predstavljena i knjiga Milana Milišica "Oficirova kci", o kojoj su razgovarali Vladimir Bajac i Tonko Maroevic. U sklopu programa Kazalištarije Željka Turcinovic, Maroevic i Hrvoje Ivankovic predstavili su monografiju o "Marinu Caricu", prerano preminulom kazališnom, televizijskom i radijskom redatelju. (Boris VINCEK)
O antropologiji rudarenja na Labinštini
Premijeru je u ponedjeljak navecer imala i knjiga mladog pulskog znanstvenika Andree Matoševica "Pod zemljom: antropologija rudarenja na Labinštini u XX. stoljecu". Knjigu su pohvalili i nahvalili Jadranka Grbic, Ines Prica i Boris Koroman, koji se prisjetio da je Matoševic poceo istraživanja za knjigu dok su zajedno radili u pazinskom Etnografskom muzeju Istre.
- Moglo bi se slobodno reci da sam napisao pola knjige koju sam htio napisati. Druga polovica sakriva se u svim onim intervjuima s rudarima koje nisam mogao obaviti jer sa mnom nisu htjeli pricati. Zanimljiva bi bila studija svih tih taktika odbijanja govorenja sa znanstvenikom. Još jedna zanimljiva studija mogla bi se napraviti kada bi svi rudari s kojima sam pricao procitali knjigu pa da vidimo u koliko se tocaka naša videnja preklapaju, a gdje se razlikuju, kazao je Matoševic
Kazalištarije s Oliverom Frljicem
Nakon projekcije isjecaka njegovih kazališnih komada Oliver Frljic je s Mimom Simic i Vladimirom Stojsavljevicem poveo zanimljiv razgovor o kazalištu i provokaciji. Stojsavljevic je napomenuo da se Frljic u posljednjih deset godina, i to marljivim radom, nametnuo kao kazališna zvijezda te da neprestano dira i pipa po ranama jedne ideologije i života kojeg smo u toj ideologiji vodili.
- Mislim da je bitno propitati ono oko cega postoji društveni konsenzus. Pitati se na cemu je taj konsenzus stvoren. Stvari kao što su samostalna država, kolektivna i individualna odgovornost - sve su to stvari koje treba propitati. Uvijek me zanimalo na koji nacin sustavi društva u kojima radim zapravo ne funkcioniraju. Ja na primjer ne vjerujem u parlamentarnu demokraciju, a za nju nam se kaže da nema alternative te da je sama po sebi dobra. Provokacija i politicki angažman se preklapaju, a kada kazalište postane politicko, ima potencijal da isprovocira dežurne društvene dušobrižnike, kazao je Frljic.