Danas je zahvaljujuci napretku tehnike filmove možda lakše snimati nego prije, ali mišljenja smo da nema te tehnologije koja može zamijeniti covjekov entuzijazam. Da je tomu tako, dokazuju svake godine polaznici radionice Pulske filmske tvornice, koji onamo stižu s razlicitim predznanjem.
Nedavno je održana prezentacija radova koji su uglavnom snimljeni na prošlogodišnjoj, sedmoj radionici, uz jedan na kojem se radilo još od šeste, održane 2010. godine.
Deset filmova prikazano je u kinu Valli i, kao uvijek, neki su gledljivi, neki baš i nisu, ali iza njih stoje ljudi koji su ih radili iz gušta, možda i iz želje za eksperimentiranjem te za proucavanjem filmskog jezika, no motivacija je ocito unutrašnja. I nemojmo zaboraviti još nešto - ovih deset filmova dogada se u Puli, s likovima koje možemo prepoznati.
Teme su i ovaj put bile raznovrsne, od klasicnih dokumentaraca i igranih kratkih filmova do uspjelih eksperimenata. Mladi Dario Pejic oduševio je publiku svojim "Alea iacta", na prvi pogled cudnim filmom toka svijesti, koji je sam snimao i u kojem se kadrovi smjenjuju freneticnim ritmom, da bi sve na mjesto stavio jedan klasicno snimljeni prizor koji nas je natjerao da se lupimo po celu.
Odlican je i "Frederik Miler", obicnim filmskim jezikom ispricana istinita prica o covjeku koji se suocio s teškom bolešcu, ali nije se predao. Autor filma Janko Žufic je lijepo i sa srcem sve posložio pa je lako suosjecati s Milerom, inace Puljaninom, glazbenikom, magistrom teologije i propovjednikom, ali bez imalo patetike. Sjajno je kako je iz osam sati materijala složio jednu vrlo tecnu i nimalo dosadnu petnaestominutnu pricu, koja je itekako poucna, ali istovremeno nimalo nametljiva.
Slicno je i s "Nevidljivom metom" Vesne Ivezic, koja se bavi treningom za turnir u pikadu u Udruzi slijepih Istarske županije. Taj pikado ljudima koji loše vide ili uopce ne vide uljepšava dane pa se kroz 12-minutni film provlaci gotovo zarazni optimizam, unatoc svemu.
Dok se kod "Frederika Milera" i "Nevidljive mete" vidi (ili barem naslucuje) svjetlo na kraju tunela, kratki igrani filmovi "Sretnica" i "Cijena prijateljstva" mracni su i od pocetka je jasno da ce gledatelj tu morati progutati pokoju knedlu.
Filmska radionica održava se uz strucno vodstvo Marka Zdravkovica Kunca,
dok je za razvoj ideje bio zadužen Nebojša Slijepcevic. Snimatelj je
vecine filmova Kristijan Burlovic, pored Darija Pejica i Sandija
Kurelica, izvršna producentica je Ela Poljarevic, gost-predavac
prošlogodišnje radionice bio je montažer Ivor Ivezic dok su filmove
montirali polaznici, uz superviziju Ivana Štifanica.
Partneri radionice
su Hrvatski filmski savez, Medvid produkcija d.o.o. i TV Istra, a
radionica je propratni program Festivala igranog filma u Puli. Ovom
prezentacijom broj snimljenih i prikazanih filmova na Pulskoj filmskoj
tvornici narastao je na šezdesetak. (Mladen RADIC)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD CETVRTKA.