Bivši predsjednik Stjepan Mesić u intervjuu za naš list tvrdi da je aktualnu javnu polemiku o zdravstvenom odgoju u školama nametnula Crkva kako bi se "nametnula kao vrhovni arbitar u državi za sva pitanja".
– Ta je polemika potpuno nepotrebna, ali nametnuta od Crkve s dva jasna razloga. Prvo, Crkva želi testirati dokle može ići u svojem nedvojbenom nastojanju da se nametne kao vrhovni arbitar u državi za sva pitanja.
Drugo, želi vlasti dovesti u položaj da se stalno od nečega brane, pa da im ne padne ni na pamet da otvaraju pitanje moguće revizije ugovora Hrvatske i Vatikana. Da prevedem na još jasniji jezik: u pitanju su moć i novac, a ne zdravstveni odgoj i tradicijske vrijednosti hrvatskoga naroda.
Ima li ta polemika i političke konotacije? Je li ona izraz novoga svrstavanja Crkve uz političku desnicu, nakon što je završilo poglavlje crkvenoga osporavanja Haškoga suda?
– O tome upravo i govorim. A da će se ta politička dimenzija još i nedvojbeno proširiti, jer se kroz spor o zdravstvenom odgoju Crkva profilirala kao upravo idealni partner desnice, u to ne treba ni najmanje sumnjati. Pa se s razlogom može očekivati zajednička fronta Crkve i desnice na hrvatskoj političkoj sceni.
A što se tiče osporavanja Haaškoga suda, to je upravo primjer ovoga što spominjem. Najprije su se mišići pokazivali na otporu suđenju ratnim zločincima iz hrvatskih redova, a nakon što su dva ključna osumnjičenika oslobođena, pronađena je nova tema.
Razbuktala se rasprava o ovlastima predsjednika Republike. Kako vi ocjenjujete današnji ustavni položaj institucije predsjednika?
– Ja sam na izborima za predsjednika pobijedio s programom smanjivanja predsjedničkih ovlasti. Vraćati se na one ovlasti koje je imao Tuđman, ili zagovarati to vraćanje, apsolutno je neprihvatljivo, jer bi to izmijenilo karakter političkog sustava u Hrvatskoj. Prestali bismo biti parlamentarna demokracija.
Druga je stvar, a to govorim na temelju iskustva od deset godina na čelu države, da bi u nekim segmentima ovlasti predsjednika trebale biti povećane – ali samo zato da bi dale dodatnu težinu njegovoj toliko potrebnoj ulozi korektivnog faktora. To, i ništa više od toga.
Dati Saboru da bira predsjednika imalo bi smisla samo onda ako bismo se odrekli predsjednika u ulozi korektivnog faktora, a to Hrvatska – takva kakva je danas – ne bi smjela učiniti.
Generalno govoreći, ovlasti moramo definirati u skladu s političkim sustavom kakvoga imamo i želimo imati, a ne prema željama ovoga ili onoga konkretnog predsjednika.
Biskup Valentin Pozaić nedavno je pozvao na "novu Oluju". Što to zapravo znači? Da je Zoran Milanović Milan Babić?
Naravno da nije i biskup Pozaić to dobro zna. I to je jedna posebna dimenzija spora između Crkve i vlasti. Crkveni ljudi jako dobro znaju da nije točno ono što govore i to njihovu odgovornost čini samo još većom.
Pozivanje na novu "Oluju" nije ništa drugo nego otvoreni poziv na pobunu protiv legalno izabrane vlasti. Jednako kao i pozivi nekih "ocvalih" diplomata koji poručuju braniteljima da je njihova odgovornost za Hrvatsku danas jednaka onoj s početka Domovinskog rata.
To je recikliranje one iste platforme s kojom je na početku mojega predsjedničkog mandata izašla skupina generala. Ja sam tada reagirao, u interesu hrvatske države, jedino kako sam i mogao i morao: umirovio sam ih u roku od 24 sata.
Takvu odlučnu reakciju vlasti na izjave poput ove koju ste naveli, za sada ne vidim. Mada, naravno, znam da vlast ne može biskupa poslati u mirovinu. Ali, ne treba ni šutjeti. (B. PAVELIĆ/Novi list)
CIJELI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU