Hotelska tvrtka Rabac nece moci raditi sa svojim objektima u Rapcu što poželi kada se odluci za njihovu obnovu. Ti objekti, prema mišljenju konzervatora, spadaju u vrijednu arhitekturu koji treba ocuvati, pa se ni u kom slucaju ne smiju rušiti da bi se na njihovom mjestu izgradio neki novi objekt.
Konzervatorska studija, koja je u pripremi u sklopu izrade Urbanistickog plana uredenja (UPU) Rapca, odredivat ce na koji ce se nacin te zgrade smjeti adaptirati.
Zanimljivo je da je ovo presedan u Istri, a koliko cujemo i u ostatku Hrvatske, kojim se štiti hotelska arhitektura iz 1970-ih, ali on pred investitore stavlja nove prepreke kada žele preurediti svoje objekte. Dosad niti jednoj drugoj hotelskoj tvrtki u Istri pri modernizaciji i uredenju objekata izvan starogradskih zona konzervatori nisu definirali što može raditi, cak i u slucaju vrijednih arhitektonskih zdanja.
Dolaze li turisti radi arhitekture?
Direktor tvrtke Rabac Edi Cernjul veli da ih se time ogranicava, dok je potražnja s tržišta takva da se objekti moraju preurediti i da se gostima moraju dati novi sadržaji.
- Ti su objekti gradeni prije cetrdeset godina, a od onda se puno toga promijenilo. Ispada da je sada bitnija arhitektura od potrebe da se investira i da se prilagodimo potrebama modernih turista. Ne dolaze, na kraju krajeva, turisti u Rabac zbog te arhitekture. Kada bi tako bilo, onda bi Pula bila puna turista 12 mjeseci na godinu. Jasno mi je da su potrebni takvi elaborati za primjerice neki hotel u centru Poreca ili jezgre nekog drugog starog grada, medutim mi nismo u takvoj poziciji, veli Cernjul.
Njegov kolega Veljko Ostojic iz Poreca kaže da nema ništa protiv rada konzervatora i zaštite odredenih arhitektonskih djela, ali da cesto ti radovi traju predugo, cime se produžava rok završetka neke investicije. U slucaju njegove tvrtke Riviera, konzervatori su definirali niz mjera pri obnovi hotela Neptun i Vile Pollesini u centru grada. Istaknuo je da primjerice za obnovu Diamanta, koji je izvan centra grada, a takoder se smatra vrijednom modernom arhitekturom, nisu trebali raditi nikakvu studiju.
Arhitekt Bruno Nefat, koji izraduje konzervatorsku studiju za Rabac, veli da odluku o tome gdje ce se raditi konzervatorske studije zapravo donose sami konzervatori koji odreduju koja je arhitektura vrijedna i koju treba zaštititi, a koja nije. U Rapcu ta arhitektura još nije pod zaštitom, jedino su konzervatori, kada se poceo izradivati urbanisticki plan, dali svoje mišljenje da je uz staru jezgru Rapca, arheološka i hidroarheološka njegova podrucja potrebno izraditi studiju i za to podrucje.
Adaptacije po narudžbi šefa sale
Istice da je rijec o arhitekturi ciji je autor poznati arhitekt Zdravko Bregovac, koji je šezdesetih godina bio vodeci hrvatski arhitekt za oblikovanje hotela. Veli da je omogucena dogradnja objekata te unutarnje preuredenje, ali da se ne bi trebalo zadirati u njihovu vanjsku vizuru. Stoga bi se neki krovovi, koji su izgradeni tijekom prethodnih rekonstrukcija, trebali ukloniti te bi se trebala promijeniti boja odredenih fasada.
Veli da se studija odnosi i na kompleks Maslinice, na kojem ce se, primjerice, morati promijeniti fasada koja je obojana u zadnjoj rekonstrukciji u zemljane tonove. Dodaje da bi prije bilo kakvog preuredenja ovih objekata bilo dobro da investitor raspiše arhitektonski natjecaj kojim ce se iskristalizirati ideje.
Na pitanje znaci li to da su sami arhitekti dosad zapravo loše intervenirali u nekoj tudoj autorskoj gradevini kada je od njih zatraženo da daju svoje ideje pri rekonstrukciji turistickih objekata Nefat odgovara da je bilo svakakvih slucajeva, ali da nikad nije ništa drasticno nagore uradeno, izuzev intervencije na hotelu na rovinjskom otoku Katarina.
Nekadašnji procelnik Konzervatorskog odjela u Puli Ivan Matejcic kaže da se konzervatori nisu na to odlucili bez razloga. Naime, mnogi komentiraju da konzervatori neke objekte stavljaju pod zaštitu ili traže za njih izradu studija da bi zapravo kroz kasnije radove na njima zaradili.
- Svugdje ima mafije, pa tako i medu nama konzervatorima i arhitektima, odnosno na nekim stvarima želimo zaraditi. Ali vjerujem da to ovdje nije slucaj i da se konzervatorski elaborat radi jer je rijec o iznimnoj vrijednosti arhitekture. Mogu samo reci da mi je drago i da je konacno pocela i zaštita takvih objekata koji su cesto bili nagrdivani raznim adaptacijama koje su radili "šefovi sale", a nije se konzultirala struka, veli on.
Dodaje da ce to postati sasvim uobicajena stvar jer se u zadnjih desetak godina tema o zaštiti arhitekture i graditeljskog nasljeda itekako senzibilizirala. (Barbara BAN)