Štinjanci protiv VIP-ovih antena

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

VIP-ove antene koje su krajem proteklog tjedna osvanule na jednoj privatnoj štinjanskoj kuci u Ulici Baližerka, zamaskirane u dimnjake, uzbunile su susjede koji su se spontano okupili u prosvjedu protiv, kako vele, zracenja koje im prijeti.

Strah izazvan mogucim zracenjima najviše je pogodio obitelji Popovic i Orlic cije su spavace sobe od sporne antene udaljenje manje od deset metara. "Ako antene ne zrace, zašto ih na krovove ne stave oni koji rade u VIP-u. Ja ne mogu spavati mirno znajuci da meni i mojoj djeci mogu štetiti", rekla nam je jedna od susjeda, majka dvoje djece, zabrinuta za njihovo zdravlje.

Osim moguceg zracenja, za koje su ustvrdili da samoj vlasnici kuce ne može štetiti jer "antena ne zraci prema dolje", susjedi su se s nevjericom pitali postoje li dozvole za antene i kako je moguce da za njihovo postavljanje nije potrebna baš nikakva suglasnost stanara okolnih kuca.

Vidno uzbudeni prepricali su nam kako su cijeli petak, nakon što su shvatili što se to montira na krov susjedne kuce, proveli na telefonu. Zvali su i gradevinsku inspekciju i agenciju za telekomunikacije i Ministarstvo zdravstva, no nitko im nije pružio previše informacija o tome što mogu pravno uciniti. Zapravo, pojašnjeno im je da, ako antene imaju dozvole, nemaju osnove po kojoj bi susjedu natjerali da ih skine. S njom pak, kako vele, nisu uspjeli razgovarati jer ih izbjegava.

Trenutak stanke iskoristili smo da bismo, na pristojnoj udaljenosti od gomile, razgovarali s Marinellom Rozze, vlasnicom kuce na kojoj su niknule antene. Ona nam je, žaleci se na susjede koji je verbalno napadaju, rekla da je ugovor s VIP-om potpisala još prošlog listopada, no antene nisu postavljene zbog lošeg vremena. Rekavši da operater za njihovo postavljanje ima sve suglasnosti i uputivši nas da to i provjerimo, prepricala nam je kako je do suradnje došlo.

"Jednog je dana moj sin pred kucom sreo radnike VIP-a koji su mu rekli da traže lokaciju da bi poboljšali pokrivenost Štinjana signalom i da je naša kuca za to idealna, na što im je on odgovorio da ce o tome razgovarati sa mnom. U pocetku sam to odbila jer sam mislila da su antene opasne, da zrace, da mogu naškoditi ljudima.

No, nakon što sam po internetu procitala mnoge studije i cula rijeci Korada Korlevica u jednoj radijskoj emisiji, shvatila sam da sam zapravo u zabludi i pristala sam da se one montiraju na naš krov", veli gospoda Rozze uvjeravajuci nas da nikada ne bi dozvolila takvo što da doista misli da antene mogu nekome naškoditi te dodala da smatra da su i njeni susjedi po tom pitanju u zabludi.

Nažalost, moramo dodati da se u cijelu pricu ukljucila i policija buduci da je gospoda susjede prijavila za verbalno nasilje.

Štinjanska prica nije usamljena. U našim smo novinama više puta pisali o pobunama gradana protiv smještaja baznih stanica i antena, a lani smo o slicnom slucaju izvještavali i iz Ližnjana. Prica uvijek ima dvije strane - operateri tvrde da su hrvatski zakoni po pitanju razine elektromagnetskog zracenja antena cak stroži od onih u Europskoj uniji i da njihove antene nisu opasne po zdravlje, a brojne udruge upozoravaju da opasnost ipak postoji.

Mada jednoznacnih rezultata o mogucim zracenjima i njihovom utjecaju na zdravlje ocito nema i oko toga se vec godinama lome koplja, sama cinjenica da nešto može biti štetno zasigurno nikome u Ulici Baližerka nece pomoci da mirno spava.


Podijeli: Facebook Twiter