Stevia ili latinskim nazivom Stevia rebaudiana potjece iz Paragvaja gdje se vec stoljecima koristi za zasladivanje cajeva i raznih drugih napitaka te gorkih ljekovitih pripravaka. Guarana Indijanci je koriste i za brže zacjeljivanje rana, protiv gljivicnih oboljenja, kod gastritisa, za bolji rad jetre i gušterace, te za skidanje kilograma.
Ovu je biljku te njena korisna svojstva zapazio još 1889. talijanski botanicar Bertoni koji je ustanovio da je biljka znatno slada od šecera. Nakon toga stevia se pocela širiti i uzgajati u mnogim državama ne samo Južne Amerike pa se veliki nasadi stevie sada nalaze i u Kini, Australiji, Koreji, Tajlandu i Izraelu gdje je visokocijenjeni proizvod. Stevia je u Hrvatsku stigla još u prvoj polovici prošlog stoljeca no od tada je zaboravljena i tek su se prije nekoliko godina strucnjaci Zavoda za povrcarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu poceli sustavno baviti ovom biljkom, njenim svojstvima i nacinom uzgoja.
Lišce se bere i suši te usitni u prah koji se stavlja u vrucu vodu, a zatim profiltrira. Otopina se može duže cuvati u hladnjaku, a njom se mogu zasladivati cajevi te razna jela i napitci. Naime, prema istraživanjima znanstvenika, lišce ove biljke sadrži spojeve koji su 40 puta sladi od obicnog šecera ali ne izazivaju neželjene pojave poput saharoze, pa ju možemo upotrebljavati kao prirodnu zamjenu za šecer (u SAD-u se umjetni zasladivaci vec izbacuju iz prodaje). Stoga je stevia svoju primjenu našla i u konzerviranju voca i povrca te u proizvodnji dijetnih keksa, kolaca i sladoleda.
Ona, naime, nema kalorija pa proizvode zasladene ovom biljkom mogu uzimati i ljudi s prekomjernom težinom, dijabeticari te ljudi s visokom razinom kolesterola u krvi. Ona poboljšava probavu, potice izmjenu tvari u ljudskom organizmu, potice mikrocirkulaciju krvi te dobro djeluje na smanjenje krvnog tlaka i uskladen rad endokrinih žlijezdi. Osim toga stomatolozi kažu da ne izaziva karijes.