Šterne, cisterne, nakapnice, zasebne građevine za prikupljanje kišnice, oduvijek su bile nužne za preživljavanje. Osim svoje uporabne imale su i dekorativnu vrijednost i često su bile u središtu trgova. Stari grad Buzet može se pohvaliti s čak dvanaest šterni, po jednom fontanom i jednom javnom slavinom za pitku vodu, i to na svega 2,7 hektara površine unutar starogradskih bedema i neposredno ispod njih. Osim Male šterne koja je građena od 1517. do 1522. godine i Vele šterne koja je građena od 1788. do 1789., sve ostale podignute su u razdoblju od 1843. do 1888. godine.
Većina odavno nije u upotrebi
- Od dvanaest šterni, četiri su izgrađene unutar zgrada, a preostalih osam u vrtovima, odnosno u dvorištima. Danas je tek dio dostupan javnosti, moguće je da ih ima i više no nisam uspjela ući u sva dvorišta, reći će Zlata Marzi koja je istražila taj dio starogradske graditeljske baštine.
Čitavo djetinjstvo, od rođenja, davnih pedesetih, šezdesetih godina prošlog stoljeća provela je u starom gradu, igrajući se po starogradskim ulicama, trgovima i vrtovima, a šterne su joj bile nezaobilazna svakidašnjica.
- Dok sam se kao dijete igrala po starom gradu, znala sam za sve šterne u dvorištima i u vrtovima, unutar i izvan zidina. Šterne su nekada značile život. Gradili su ih vrsni majstori. Nažalost, većina ih odavno nije u upotrebi. Voda iz njih se u vrijeme moga djetinjstva koristila još samo za polijevanje vrtova, a danas se većina ne koristi niti za takve namjene, prisjetit će se Marzi.
Uz baroknu kuću u Ulici 1.maja broj 2, izvan gradskih zidina, u 19. stoljeću dograđena je terasa sa šternom. Na ulazu je uklesana 1787., a na šterni 1843. godina. Gotovo nasuprot, odmah do Velikih vrata, koje je1547. podignuo kapetan Giannmaria Contarini, u vrtu ispod gradskih zidina, odnosno ispod Lopara, druga je starogradska šterna na kojoj nema nikakvih vidljivih podataka.
Jedna od buzetskih šterni smještena je u vrtu ispod gradskih bedema, ispod Velike lozete. U vrt i do šterne vode stube iz Šotojorti, podno gradskih bedema. Šterna je u jako lošem stanju i nije u upotrebi, a na njoj je uklesano ime Pietro Prodan te oznaka F.F. anno 1888.
- Vrt sa šternom uvijek je bio sastavni dio kuće na Loparu, gdje se danas nalazi hotel "Vela vrata". Taj je vrt bio nadaleko poznat, kao jedan od najljepših parkova podno bedema grada. Uvijek je bio pun raznovrsnog cvijeća, naročito narcisa, i s velikom palmom u sredini vrta. Danas u vrtu nema cvijeća, niti palme, reći će Marzi.
Obnova u renesansnom stilu
Jedna od starogradskih šterni nalazi se iznad Šotojorti, na terasi s prekrasnim pogledom na Fontanu. Do te šterne vode stube iz Šotojorti, a može se doći i kroz zgradu iz ulice Petra Flega, broj 3.
Stara šterna koja odavno nije u uporabi nalazi se i unutar ugostiteljskog lokala "Stara oštarija" u Ulici Petra Flega broj 5a, u zatvorenom prostoru. Na šterni je uklesano ime Francesco Bigatto te godina 1853. Zgrada u kojoj se nalazi šterna je iz 18./19.st., a terasa je dozidana 1852. na zapadnom pročelju s pogledom na Fontanu. Vlasnik kuće tada je bio Francesco Bigatto.
Popularnog naziva Mala šterna, po drugi je puta obnovljena 1517.-1522., na mjestu gdje se nalazila od davnine. U potporni zid ugrađen je reljef lava koji se smatra najstarijim u Buzetu. Šterna je ponovo obnovljena u renesansnom stilu 1563. zaslugom kapetana Daniela Badoera. Ta je obnova vezana uz renesansnu preobrazbu tvrđave. Vješti klesar je na prednjoj strani kvadratnog grla bunara isklesao izvanredan reljef lava, u kružnom polju s profiliranim obrubom, s inicijalima kapetana i godinama obnove. Spomenik je u tužnom stanju, premda je stoljećima služio stanovnicima grada i putnicima namjernicima, za napajanje konja, pa i danas služi natapanju vrtova na zapadnim terasama, zapisala je u Buzetskom zborniku 1984. Đurđica Cvitanović. Mala šterna je u cijelosti sanirana 2014.
Lavlja usta za tajne prijave
Buzet u 18.stoljeću postupno dobiva izgled baroknog grada. U to su vrijeme izgrađene palače u Ulici Matka Trinajstića. Na kućnom broju 3 palača je koju je izgradio Marcello Agapito, dugovječni buzetski notar. U prizemlju je bio poslovni prostor, na prvom i drugom katu nalazile su se stambene prostorije, a na tavanu prostorije za poslugu. Pročeljem dominira portal s protomom – realistički i plastično oblikovanom glavom starca na zaglavnom kamenu, zapisala je 1984. u Buzetskom zborniku Dunja Frankol. Šterna se nalazi u zajedničkom dvorištu unutar zgrada u sredini, na prvom katu. U lošem je stanju, zatvorena željeznim poklopcem.
Posebnost šterne u Ulici 9. septembra broj 4 je što se nalazi u kući u prizemlju zgrade i sastavni je dio dnevnog boravka. Uopće se ne koristi, zatvorena je i bez vode.
Jedini prilaz do šterne u dvorištu zgrade suda na Titovom trgu je hodnik nekadašnjih zatvorskih ćelija. Smještena je u dvorištu ograđenom visokim zidom koji graniči sa zgradom Zavičajnog muzeja. Na šterni nema nikakvog napisa, ali zato je u povijesnim arhivima sačuvan njen nacrt iz 1857. Na zidu dvorišta, ali s vanjske strane do zgrade Zavičajnog muzeja nalaze se Lavlja usta, "Bocca di leon", s talijanskim natpisom "tajne prijave protiv oštećivača, kradljivaca državnih šuma". U vrijeme kad ih je mletačka uprava postavljala, lavlja su se usta nalazila na zidovima državnih ureda.
U autentičnom prostoru kovačnice
Jedna od šterni smještena je na Pjacaletu, u prizemlju zgrade na uglu između Ulice 9. septembra i Trga Matka Laginje u autentičnom prostoru stare kovačnica koja danas pripada dislociranoj muzejskoj zbirci starih obrta. Na nadvratniku je uklesana 1801. godina.
U dvorištu barokne kuće s portalom i ogradom koja je dovršena 1741., u sjevernom dijelu grada u Ulici Pina Budicina broj 6. nalazi se još jedna šterna. Zgrada je u 19.stoljeću korištena kao vojarna, a odlikuje se portalnom zonom dvorišnog ulaza građenog u stilu venecijanskog baroknog klasicizma. To je ujedno i najstariji dio grada. Zgrada je izgrađena tik do Baštiona i do najstarije crkve u Buzetu, crkve sv. Jurja. Voda se u šternu slijeva iz žljebova te koristi za polijevanje vrtova.
Vela šterna među najljepšima u Istri
Titulu najljepše i najveće šterne u Buzetu zasigurno nosi Vela šterna podignuta 1788./89. Na mjestu je starije šterne za čiju je izgradnju novac bio odobrio venecijanski Senat 1561. Iz teksta ploče smještene između voluta, proizlazi da je cisterna dovršena 1789. za vrijeme kapetana Marc'Antonija Trevisana (1787-1789.), gradnju su vodili grof Marcello Agapito, markiz Hiacinto Gravisi i kapetan Georgij Furlancchio, a brigu o njenom održavanju preuzeo je grof Francesco Alessandro Bocchina IV. Cisterna je sagrađena u zrelom baroknom stilu, i jedan je od najljepših i najraskošnijih primjeraka gradskih cisterni u Istri. Nije nastala isključivo kao funkcionalni objekt za sakupljanje i čuvanje vode, već i kao mjesto odmora, razgovora i okupljanja stanovnika. zapisala je u Buzetskom zborniku Dunja Frankol. Dugo je vremena trebalo proći, ali 2012. dovršena je cjelokupna sanacija Vele šterne.
- Na Veloj šterni se pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća moglo iz slavine piti vodu koja je dolazila iz rezervoara iz Baštiona. Ta je voda ljeti bila najhladnija jer frižideri su onda bili rijetkost. I dok bi naši roditelji za vrijeme ljetnih sparina sjedili ispred ulaza u kuće, pričali sa susjedima, muškarci igrali karte, nas bi djecu slali na šternu da u kriglama ili u bocama donesemo svježe vode za piće, prisjeća se Marzi.
Slavina na Loparu i Baštion - rezervoar za vodu
Slavina na Loparu izgrađena je za vrijeme talijanske vladavine i u obliku je svežnja pruća (fascio). Jedina je takve vrste u starom gradu i voda iz ove špine je pitka i iz sustava Istarskog vodovoda.
Kamene temeljac Istarskog vodovoda postavljen je u listopadu 1930. godine , a svečanost puštanja u pogon održana je tri godine kasnije kada je Buzet priključen na sustav Istarskog vodovoda.
U to je vrijeme uz crkvu Sv. Jurja, na sjevernoj strani starogradskih bedema izgrađen je veliki rezervoar za vodu. Idejni projekt potpisuje inženjer Veronese po nalogu "Consortio Aquedotto Istriano". Objekt jednim dijelom služi i kao vidikovac. Pristup na Baštion je betonskim stubama, a vrata su željezna.
Prije ulaska u stari grad, izvan gradskih zidina, iznad groblja, nalazi se park s jedinom fontanom u starom gradu. Fontana ima četiri lavlje glave iz čijih usta teče voda, a iz otvora na sredini izlazi mali vodoskok, zapisat će Zlata Marzi. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO, snimio Milivoj MIJOŠEK)