Višestambena zgrada s kućnim brojem 59 u Ulici Rimske centurijacije u Puli napravljena je prije 51 godinu. Čitavo to vrijeme okućnicu zgrade uređuje Štefica Bratulić koja tu i živi. Čini to i sada kada broji 87 godina, a svojim radom izaziva zanimanje prolaznika koji se dive kako žena tih godina i dalje uređuje javnu površinu. Kaže da tu nekad provodi čitav dan uređujući dvorište, a sadnice kupuje novcem od svoje penzije. Ipak, nedavno je dobila prvu nagradu od MO-a Kaštanjer za uređenje dvorišta. Osim diplome dobila je i vrijednosni bon od 500 kuna koji je potrošila u rasadniku radi kupnje novih biljaka.
Bila predstavnik zgrade više od 50 godina
Opisujući kako je sve počelo, navela nam je da je prije više od 50 godina dvorište uređivala u društvu susjede te da su tada imali samo - nož.
- Potom mi se pridružio moj pokojni muž koji je posadio maslinu oko koje sada sadim cvijeće. Njemu sam kupila kosilicu da uredi dvorište oko zgrade, a sada travu kose dva mladića. Bila sam predstavnik zgrade više od 50 godina, na ovoj adresi i drugdje gdje sam prije stanovala. Gdje god sam živjela uvijek sam voljela da je lipo i čisto. Ja sam ljubitelj cvijeća i volim saditi i uređivati, rekla nam je Štefica. Otkrila nam je da je donedavno imala i svoj vrt koji je obrađivala 35 godina, ali je na tom mjestu sada napravljen trgovački centar Pula City Mall.
- Na toj sam parceli imala puno jagoda i dopuštala sam omladini da si ih slobodno naberu, prisjetila se naša sugovornica. Upitali smo je kako sada, u toplim danima, zalijeva biljke u dvorištu ispred zgrade. Otkrila nam je kako koristi vodu koju je flaširala nakon što njome opere povrće. Objašnjava nam da veoma pazi kada će raditi pojedine poslove u vrtu.
- Kada je mjesec u rastu, od pola mjeseca do punog mjeseca, brinem se o biljkama koje rastu za gore. A kada je mjesec pun i ide prema polumjesecu, brinem se o biljkama koje rastu ispod zemlje, objašnjava nam sugovornica. Upitana ima li ljubomornih susjeda koji joj uništavaju floru, odgovorila je da su joj jednom zgazili ružmarin.
- Kada sam ga ponovno posadila jedna žena mi ga je ukrala. Trebala sam je prijaviti da ga vrati i da ga ona ponovno posadi, s osmjehom se prisjetila ovih nezgoda Štefica koja otkriva da ipak nije cijeli dan u vrtu. - Nekad idem u posjet starima i bolesnima, jer ja još nisam stara, rekla nam je ova simpatična 87-godišnjakinja.
Roditelji joj nisu dali da uči zanat
Ispričala nam je da je u mladosti živjela u selu Bijančići, kraj Draguća i da joj je djevojačko prezime Bolterštajn kojeg je u Istru "donio" njezin pradjed koji se zbog ljubavi preselio iz Njemačke u Buzet.
- Za sebe mogu reći da sam krojačica od svoje osme godine jer sam već tada sašila dvije haljine koje sam nosila. Šivala sam i članovima obitelji te pomagala i učila žene šivanju, ali samo onda kada im blizu nisu bile svekrve, s osmjehom nam je rekla Štefica. Za sebe kaže da je uvijek bila samo radnica.
- Mogla sam ići u školu, ali mi roditelji nisu dali da učim zanat. Već s 11 godina (1941. godine, op. a.) roditelji su me poslali da prodajem poljoprivredne proizvode na željezničku stanicu u Cerovlje jer sam bila poslušna i brzo sam prodavala. Sjećam se da je željezničar psovao što sve sama moram nositi, a vlaku se žurilo. Padala sam s nogu zbog tereta kojeg sam nosila. Kada se gradio autoput Bratstva i jedinstva nosila sam vreće cementa od 50 kilograma. Toliko sam se tada umorila da sam neko vrijeme bila nepokretna. Nisam mogla hodati, a kičma mi se iskrivila, ispričala nam je Štefica.
Putovala na Filipine i u Pakistan
Kaže da se njezin život ne može svesti samo na uređenje dvorišta oko zgrade jer je puno putovala.
- Na Filipinima sam provela tri mjeseca 1959. godine kada je tamo moja kći rodila prvog sina. Kada mi je muž umro bila sam sa svojom djecom u Pakistanu, ali nisam mogla izdržati više od četiri mjeseca zbog prevelike topline. Zezali su me u obitelji da sam pristala otputovati tako daleko samo da se oslobodim uređenja svog vrta. Prije osam godina bila sam u Njemačkoj gdje sam njegovala jednog bolesnika s Monte Zara koji je imao rak. Bila sam u Švicarskoj i Austriji. Obašla sam ja malo svita, rekla nam je simpatična i uvijek nasmiješena 87-godišnja Puljanka s Kaštanjera.
Komunisti, žene i crkva
Štefica Bratulić ispričala nam je i jednu anegdotu kako se jednom infiltrirala na tajni sastanak komunista u Puli kako bi saznala gdje joj muž to odlazi u tajnosti.
- Iako nisam bila njihov član uspjela sam ući jer sam lagala da sam zaboravila doma pozivnicu. Jedna o točaka dnevnog reda bilo je pitanje svećenika u Puli. Komunisti su govorili kako puno Puljanki odlazi u crkvu i da to treba spriječiti. Kao katolkinja javila sam se za riječ i pozvala komuniste da se više posvete svojim ženama nego sastancima pa njihove žene neće odlaziti u crkvu. Na tom sastanku je bio i moj suprug, kao aktivni komunist, ali pravio se da me ne poznaje, a i ja sam se tako ponašala da mu ne bih pravila probleme, ispričala nam je kroz smijeh Bratulić. (Paulo GREGOROVIĆ)