Sajam starina u Ciscuttijevoj ulici već se godinama tijekom mjeseca kolovoza održava svakodnevno. Nekada je prodavača više, nekada manje, a špica je naravno subotom. No, njihova je ponuda uvijek svježa, zanimljiva i originalna, kako za laike, tako i za one "iskusnog" oka, prave kolekcionare. I takvi, kako doznajemo, često pohode ovu ulicu u potrazi za "dobrim ulovom".
Putovanje kroz povijest
Radni dan ovih prodavača počinje puno prije deset sati, u koliko smo ih i mi posjetili. Bude se prije pet, a ovdje dolaze s prvim zrakama sunca kako bi polako iskrcali svoje stvari i posložili ih za prve šetače, kupce, prolaznike….
Sajam u Ciscuttijevoj ulici lijep je i ugodan oku svakome prolazniku - i našim Puljanima, ali i sve brojnijim turistima, zapravo je kao jedna velika izložba na otvorenome u kojoj se putuje kroz povijest. Tu stvari nije potrebno kupiti, može se uživati u pogledu na njih, fotografirati ih, a ljubazni prodavači i prodavačice rado će vam pojasniti u što ste se to zagledali. I u tren oka običan kuhinjski tanjur postaje vrijedan primjerak najpoznatijeg engleskog proizvođača porculana, "običan novčić" smješta se daleko u povijest, a iza naizgled jednostavnog komada nakita skriva se zanimljiva priča.
- Suprug i ja dolazimo na pulski sajam iz Karlovca. Tu smo tijekom kolovoza po par dana, a kod nas možete pronaći svašta - od starih lustera i lampi, preko kožnatih torbi i remena, sitnica za kuću… pojasnila nam je prodavačica Dina Melkus Berkarić. I dok je razgovarala s nama pala je i prva kupnja - kupljena je mala zastava bivše nam države Jugoslavije. Iako je u početku za nju tražila sto, prodala ju je za 80 kuna. Ipak je to sajam - draž je u cjenkanju! I dok se dalje razgledava, Dina nam veli kako turisti zapravo slabo kupuju te su bolji kupci "naši ljudi".
Bolji su kupci "naši"
- Imaju oni toga vani, neki čak pokušavaju i nama prodati, dovikuje nam njezin suprug, dok Diana pojašnjava da naši kupuju za uređenje kuća, agroturizme pa je dio ponude tome posebno prilagođen, veli nam, pokazujući tako na stare prozore koji su preuređeni u ogledala. - Bitno je imati raznolike i lijepe stvari i nešto što nema nitko drugi, prodaja tada neće izostati, zaključuje Diana.
Na idućem štandu porazgovarali smo s jednom Puljankom. Vesna Parić prodaje gotovo sve, od bižuterije, posuđa, starih torbi… Ona je ovdje tijekom kolovoza svakodnevno, a na upit tko više kupuje i što je najtraženije i ona potvrđuje da više kupuju naši i to za uređenje starih istarskih kuća, apartmana. Ona, osim što prodaje i otkupljuje starine.
- Nedavno sam u ulici Dubrovačke bratovštine otvorila komisionu radnju kojoj otkupljujem stvari, od staroga namještaja do sitnica, veli nam Vesna te odaje da već nekoliko dana dosta ljudi razgledava stare noževe i bajonete, no teško je odrediti što se najviše prodaje. Prošle godine, veli nam, svi su bili ludi za starim bakrenim posuđem, a danas ih nitko više niti ne gleda.
Engleski porculan, Biblije…
Još jedna prodavačica, ovoga puta Ivanka iz Zagreba, otkrila nam je kako ovdje dolazi već puno godina. Zimi prodaje na Britanskom trgu u Zagrebu, a ovdje je do polovice rujna. Članica je udruge kolekcionara Rijeka i nije fokusirana na jedan asortiman, već prodaje kako veli "svašta lijepo". Uvijek dobro ide, kazuje nam, nakit, pokoja lampa i sitnice za kuću, no ni ona nije mogla odrediti što se najviše kupuje. Ipak, primijetila je, da je ove godine u Puli dosta mladih turista koji više razgledavaju.
- Moramo imati raznovrsnu ponudu kako bi zadovoljili raznolike ukuse. Stranci vole sve pogledati, ali ne žure se kupiti. S druge strane, domaći rado kupuju neku sitnicu za kuću. Danas prodavač zapravo mora biti umjetnik, prodavanje je samo po sebi postalo umjetnost, ljudi moraju doživjeti proizvod da bi ga poželjeli imati, veli nam Ivanka. Upitana da nam izdvoji neki od omiljenih predmeta nakon malo razmišljanja poseže za dvije Biblije - jedna je nizozemska iz 1812. godine, a druga je mlađa ali, kako veli, iz vjerojatno bogate obitelji jer je uvezena u kožu i spremljena u kožnati etui - pisana je na latinskom i francuskom, a tiskana 1950. godine. Na njih su, dodaje, već bacili "oko" jedni Nizozemci. (Borka PETROVIĆ)