Desetak starih istarskih zanata; od kovačije do stolarije, te brojni izlagači koji su promovirali kulturu, običaje i gastronomiju Istre predstavili su se posjetiteljima i turistima na savinčentskoj placi u sklopu 10., jubilarnog Mrkata istrijanskega dela. Degustirati, razgledati i kupiti mogli su se tako starinski kolači, sir i med, voće iz Kaldira, male masline u suhozidu, domaća kapula i češnjak, domaći ocat te poneki gotovo zaboravljeni alati, poput ručno rađenih kosira, paštura za blago ili pak predmeta - skleda i naćvi.
Kovača sve manje
Na Mrkatu smo susreli i 80-godišnjeg Srećka Pajkovića iz Pajkovići, jednog od najstarijih kovača u Istri koji nam je ispričao da, unatoč godinama, još uvijek pomalo ručno kuje kosire i drugo "ordenje" za zidare i poljoprivredu. No, kako veli, godine ga polako ali sigurno sustižu i žao mu je što bi ovaj zanat, koje mlade ne zanima, mogao pasti u zaborav.
Marijo Živolić iz Žminja pokazivao je kako se izrađuju drvene spone, ili pašture za tovare, koze, krave, te njihove minijaturne varijante koje prodaje kao suvenire. Ispričao nam je kao je samouk prve spone naučio raditi dok je čuvao krave i kako veli "dugo mu je trebalo da se dobro navadi".
Stari je zanat zanemario kada je otišao raditi a vratio mu se tek kada je otišao u mirovinu, prije 20 godina, rekao nam je Živolić pričajući da svoje proizvode prodaje po sajmovima. No, kako je blaga sve manje pa tako i prodaja ide sve lošije.
Iz Buzeta je na Mrkat stigao i Zdravko Majcan koji već deset godina ručno izrađuje sklede, okrugle drvene zdjele i naćve (drvena dubljena korita dugoljastog oblika), u kojima se, kako nam je pojasnio, nekada mijesio kruh.
Suho drvo za sklede
- Bitno je da je drvo od kojega se dela suho, tako da više ne puca, mora biti staro barem lito i pol dva, a delati se more od vrbe, topole, lipe, klena. Glavno je da ne puca, da je lagano i da se prije upotrebe premaže uljem, pojasnio nam je Majcan uz riječi kako se danas ovakve posude ponovo rado kupuju za domaćinstvo, ali i kao ukras. Za izraditi jednu zdjelu srednje veličine treba mu, kako veli, od osam do deset sati ručnoga rada.
"Savičentske domaćice" - Kristina Sanković, Zdenka Jakus i Aleksandra Pekica - članice Povijesne udruge Kaštel na manifestaciji su prezentirale tradicijska istarska jela, od slatkih cukerančića i fritula do pljukanci. Pritom su na trgu aranžirale i prikaz stare istarske kuhinje s tradicionalnim starinskih špaherom na drva i vetrinom.
Kako nam je naveo načelnik Dalibor Macan ovo je jubilarna, deseta godina ove manifestacije kojom se zapravo završava Savinčentsko kulturno ljeto, a čiji je cilj promovirati tradiciju, kulturu, stare zanate i običaje te gastronomiju Istre.
Dodajmo da se na Mrkatu moglo dobro i pojesti, uživati u nastup malih i velikih članova KUD-a Savičenta te KUD-a Cere, da je tijekom manifestacije za posjetitelje bio otvoren srednjovjekovni tematski park u kaštelu Morosini-Grimani, a ispred galerije starega oružja Ferlin održan je sajam militarije i ostalih antikviteta.
Ekipa Marčenegla - svjetski prvaci u pljočkanju
U sklopu programa jubilarnog Mrkata održano je i 1. Svjetsko prvenstvom u pljočkanju. Kako nam je naveo Mauricio Macan iz Pljočkarskog kluba Radigoza nastupilo je 13 ekipa iz cijele Istre i Italije, a igralo se s četiri igrača po ekipi. Zanimljivo je da se igralo s kamenim pljočkama koje su se izrađivale na licu mjesta. Nakon cjelodnevnog igranja prvo mjesto osvojila je ekipa Marčenegla, drugo je pripalo mješovitoj ekipi Trn u oku, a treće je Slučajni partner iz Pazina, dok se na četvrtom mjestu smjestila ekipa "45 Parelela" iz Cetinići. Prvoplasirani su kući otišli s pršutom i prijelaznim peharom, a ostali s medaljama, sirom i vinom.
Inače, pločkanje je stara pučka igra koja se igra na otvorenom, na livadi ili cesti, uglavnom na polju kad se čuvala stoka. Od stare pastirske igre i razonode danas se pljočkanje razvilo u pravo organizirano sportsko takmičenje s pisanim pravilima. Za pljočkanje je potrebno imati okrugli kamen, pljočku, veličine dlana i jedan veći kamen - grotu - koji se postavi na tlo. Zatim svaki igrač uzima svoju pljočku i njome gađa cilj. Pobjednik je onaj tko baci najbliže groti. (Borka PETROVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)