Stari šarmer pred brojnom publikom željnom romantike i plesa

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Bila je to večer sarajevske škole popa preksinoć na medulinskoj rivi pored mlina, sa Zdravkom Čolićem i bendom koji nismo navikli gledati kao predgrupu, a to je Zabranjeno pušenje. Njih su okupili organizatori Adria Summer Festivala i očito je da se radilo o pogođenom izboru jer je plato kod mlina bio ispunjen skoro do kraja, a bilo je tjesnije što je bilo bliže bini.

Presjek starih i novih stvari

Govoriti o Čoliću kao starom šarmeru pomalo je i suvišno, ali on to jest. Njegova osobnost dio je njegovog nastupa u kojem ga prati brojni bend pojačan atraktivnim plesačicama na bogato uređenoj bini. Ovakav koncert mogao bi se bez problema održati i u većim prostorima, recimo u pulskoj Areni gdje je Čola već dva puta nastupio, a gdje je večer prije koncert održao njegov sarajevski kolega Dino Merlin.

Otvarajući koncert Čolić se prisjetio da su on i njegovi kolege na početku karijere s raznim sastavima dolazili svirati u Medulin, pa je Čola nastupao s pokojnim Kemalom Montenom. Odmah je najavio i da će koncert biti presjek starih i novih stvari, pa je to bila prilika da onima koji to ne znaju, da do znanja da je i dalje aktivan u studiju i neumorno snima pa smo osim legendarnih hitova čuli i friške pjesme, iz ove godine, kao što je "Mala". Što se tiče starih hitova, očito je da su neke pjesme svih ovih godina doživjele određene transformacije kada se radi o koncertnim izvedbama pa je tako inače spora, romantična pop balada "Prava stvar" uživo ostala jednako romantična, ali zato je prilično ubrzana. Dobro je i što neke brže stvari nisu izgubile ništa na svojoj izvornoj snazi pa tako zarazni hit iz 1981. "Malo pojačaj radio" na kojem su tada sudjelovali i Kornelije Kovač i Goran Bregović i dalje zvuči jednako zarazno, a Čola i bend ga sviraju brzo kao u originalu, možda čak i malo brže, i to ispada vrhunski tako da preksinoć nismo morali dugo razmišljati koji nam je najdraži dio koncerta.

Slično je i s publikom, kojoj je, kao i nama, jako dobro sjela "Jedina", ali vidljivo je da publika voli poskočice, pjesme koje je tjeraju na ples, pogotovo predstavnice ljepšeg spola kojih je očekivano bilo najviše na platou. Čolić koristi svoj šarm da bi uspostavio komunikaciju s publikom kako s onom ispred bine tako i onom sa strane, koja je se smjestila oko stolova i šankova.

- Vi ste lijepi, vi ste raspoloženi, komplimentira im. Atmosferu dodatno podiže s "Pjevam danju, pjevam noću" i "Glavo luda" nakon čega slijedi pauza za vrijeme koje publiku zabavljaju legendarni bubnjar Dragoljub Đuričić koji se kao zamjena pridružio Čolinom bendu i njegovi prijatelji udaraljkaši. Nakon ove, nismo sigurni koliko korisne i potrebne pauze, Čolić nastavlja u romantičnoj atmosferi, nižući balade i radeći manje pauze između pjesama, no publiku opet definitivno osvaja bržim stvarima poput "Pusti, pusti modu" i "Mađarice", jer ipak se radi o starim i dobro znanim hitovima, iako niti novije stvari poput "Prolaze neke slike" zvuče sasvim dobro. Poziv na bis nakon kraja službenog dijela je prilično neujednačen, gotovo stidljiv, ali malo pomalo aplauzi i zvižduci iz publike dosežu jačinu dovoljno kritičnu da se Čola i njegova vrijedna grupa glazbenika i zabavljača vrati i medulinski koncert okonča sa "Zvao sam je Emili" i "Ti si mi u krvi". Skoro tri sata prošlo je otkada su se popeli na binu i odsvirali "Produži dalje" pa je vrijeme i da oni produže dalje.

Pos'o, kuća, birtija

Zabranjeno pušenje dobilo je zadatak da odigra ulogu predgrupe, a to nikad nije zahvalna rola, no Seju Sexona optimizam i smisao za humor zbog toga nisu napustili te su oni dali sve od sebe.

- Dobra večer, familijo. Iz grada Olimpijskih igara i najpoznatijeg atentata na svijetu – Zabranjeno pušenje!, predstavio se Sejo, iako vjerujemo da se oni nikome ne trebaju predstavljati. U svom predviđenom vremenu repertoar su popunili s bržim i veselijim stvarima, očekivano privukavši publiku na svoju stranu najvećim hitovima kao što su "Zenica blues", "Pos'o, kuća, birtija", "Yugo 45" ili "Guzonjin sin". Ipak, koliko se god trudili i kolikogod bili dobro raspoloženi i Sejo i ostatak benda, ovo jednostavno nije bila njihova večer zato što ovo pretežno nije bila njihova publika. Većina je tu bila zbog Čole, a to je bilo jasno i Seji koji je priznao da unatoč tome što nisu navikli biti predgrupa, kolegijalno i dobronamjerno rekao da mu je drago da sviraju kao predgrupa Čoliću.

(Mladen RADIĆ)



Podijeli: Facebook Twiter