Kada su Gabi i Marijan, srce grupe Nola sinoć na Istarskoj romantičnoj večeri u starom Kršanu, podržani pljeskom brojne publike, izveli njihovu vazdazelenu "Dio tebe", šesto izdanje ove male, a opet učinkom velike priredbe moglo je stati.
Tada je potpisnik koji se uputio u kaštel - tu bogomdanu kulisu za dozu sanjarske note - ne bi li mrvu utekao centrifugi grubog vremena, bio namiren toliko da je svojoj voljenoj do doma pjevušio stihove pjesme "Do kraja", tog ultimativnog vrhunca s posljednjeg Nolinog albuma: "I dajem ti ljubav svu sada, ja želim te u naručju do kraja".
A recept za tako, eto, malo odlijepiti, dignuti se iznad oblaka, zapravo je jednostavan. Dovoljan je nostalgični uradak Anne Gorete Giannini "Ja želim vratiti vrijeme", prvonagrađeni s izložbe polaznika Ljetne škole fotografije u Kršanu, prstohvat jednostavnih i prisnih tekstova Marijana Jelenića, koji to možda i ne bi bili bez anđeoskog glasa i sugestivne interpretacije supruge mu Gabrijele Galant, te jedna žlica kreativnosti folkloraša mjesnog KUD-a "Ivan Fonović Zlatela" sadržana u plesnoj koreografiji Balooning, spoju istarskog i afričkog plesa u izvedbi Antonele i Marka.
Kreator i domaćin romantične večeri Bruno Krajcar, pulski kantautor, kojega korijeni vežu za Kršan, pozitivnim je vibracijama sve povezao poput brašna. Vodio je program, pjevao i svirao s riječkim jazz saksofonistem Denisom Razumovićem, ostavivši prostora na bini i za talentiranu pjevačicu Mirtu Krsnik, s kojom surađuje, te njenu majku poetesu Mirjanu.
Pokazala nam ekipa koja pjeva i piše o ljubavi, i to s toliko ljubavi, da smo ponekad zbilja slijepi pored zdravih očiju. (Napisao i snimio Igor RADIĆ)