"Deset godina sam podstanar, ali ovo što se sada događa nama podstanarima, prešlo je svaku mjeru", gotovo u dahu rekla nam je sugovornica Adrijana, koja je poprilično iznervirana nazvala našu redakciju.
Kako nam je ispričala, podstanarstvo plaća od 200 do 400 eura, ovisno o kvadraturi stana. Na te troškove obično idu još i troškovi režija u iznosu od 500-tinjak kuna i to 300 do 400 kuna za struju, sto kuna za vodu, 50 za odvoz smeća i 50 za čistačicu za čišćenje zajedničkog stubišta.
- Te troškove prihvaćam i to mi je nekako u redu: ja trošim - ja plaćam, uz naravno iznos za korištenje tuđeg stana. E sad, ono što se počelo događati polako spada u rubriku vjerovali ili ne. Tako su vrlo često vlasnici stanova počeli tražiti da im mi, podstanari, plaćamo pričuvu, a to je još oko 150 kuna mjesečno, te komunalnu naknadu koju su oni, kao vlasnici, dužni plaćati Gradu Puli.
No, oni i taj trošak, koji iznosi 80-ak kuna, ovisno također o veličini stana, prebacuju na nas da im i to platimo. Tako da ja, koja sam trgovac i imam mjesečna primanja 3.200 kuna, samo za stan od recimo 40 kvadrata, i troškove vezane uz stanovanje moram izdvojiti oko 2.200 kuna?!
Svaka čast vlasnicima stana, a neki ih imaju i po pet, šest, i nitko meni nije kriv što ja nemam stan, ali opet, prebacivati na nas obveze koje bi morali podmirivati oni kao vlasnici doista nije u redu, a više mi nije niti prihvatljivo, ogorčeno kaže naša sugovornica.
Vrhunac apsurda, kako kaže, dogodio joj se upravo ovih dana kada je jedna vlasnica stana od nje zatražila da joj plati otkup stana.
- Kad tada nisam pala u nesvijest, neću nikad. Pa gospođo, rekla sam joj, ako vam ja budem plaćala otkup stana, tada će u konačnici taj stan biti moj. Zašto mislite da ja ne bih rado sebi plaćala otkup stana i tako si nakon deset godina konačno i trajno riješila krov nad glavom. Ili sam u krivu?! Stvarno se iz dana u dan sve više pitam tko je ovdje lud. Još i to da plaćam, nije dosta što su na naša leđa prevalili sve moguće troškove i da njih ti stanovi apsolutno ništa ne koštaju, još ću im plaćati i otkup, a oni će dalje kupovati stanove, rekla je nadalje Adrijana.
Tek za kraj, naša je sugovornica ustvrdila da su je u deset godina, koliko ima podstanarskog staža, gazde prijavile i ugovorom joj regulirale status podstanara svega triput. Stoga je, zaključuje, njena gorčina i veća, jer sve rade na crno, a ne žele niti novčića potrošiti za svoju imovinu koja se polako i povećava, dok ona tone sve više, odnosno opterećuju podstanare koji, na žalost, uglavnom i nemaju druge mogućnosti. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.