Nakon nedjeljnog poraza od Slavena i pada na osmo mjesto prvenstvene ljestvice stanje na ''Drosini'' poprimilo je obrise alarmantnog. U kratkom periodu Istra 1961 spustila se iz komotne bodovne situacije i otvorene intencije za napretkom u vrtlog rezultatske neizvjesnosti i sistemskog nereda koji remeti natjecateljski ritam i vodi projekt sasvim suprotnom putanjom od predviđenog.
Puka je pulska sreća što za svega dva tjedna slijedi dvomjesečna prvenstvena stanka u kojoj će biti dovoljno vremena da se stvari iznova preslože i postave na mjesto, kako kadrovski, tako i po pitanju funkcionalnosti kluba. No, poklonike nogometa na Poluotoku već sada muči vrlo logično pitanje - što je uopće dovelo do toga da se projekt stabilizacije pod okriljem novih investitora nakon polovice prvenstva nađe u krajnje kompromitirajućoj situaciji?
Kao što smo već naglašavali, u posljednjih nekoliko kola u kojima je došlo do rezultatske stagnacije (2 boda u zadnjih 6 utakmica) momčad se našla u raskoraku između defenzivnih navika bivšeg i ofenzivnih namjera novog trenera. Uz ranije detektirane manjkavosti kadra, takvo nesustavno mijenjanje filozofije jedan je od ključeva lošeg rezultatskog, ali i izvedbenog dojma koji danas karakterizira Istru 1961.
Problem stručne politike kreće iz činjenice da improvizatorske metode Igora Pamića, u kojima se on neosporno snalazio bolje od mnogih, nisu bile sredstvo koje je nova klupska vrhuška okarakterizirala kvalitetnim, niti je sustav dovođenja igrača bio usuglašen, ali je suradnja potom svejedno nastavljena na obostrano nezadovoljstvo.
Takva po klub štetna kooperacija, kojoj se od početka nazirao samo kraj, uzela je krucijalan dio dragocjenog vremena u kojem se momčad trebala kvalitetno selektirati i učiniti spremnom za natjecateljsku konstantu.
Nesustavnost stručnog rada kulminirala je u trenutku kad je po konačnom rastanku s Igorom Pamićem voljom vrhuške na klupu postavljen sportski direktor Robert Rubčić koji je, pak, pod očitim imperativom da uvede osjetne promjene u odnosu na svog prethodnika morao zanemariti postulat postepenosti i sistematiziranog pristupa, pa je kao rezultat želje za naglim transformacijama zajedno sa svojim igračima podlegao pritisku. (D. RAMIĆ - KOVAČIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.