U sjedištu ogranka Matice hrvatske u Puli sinoć je održan program pod nazivom "Saka vas ima svoj glas". Tema su bili pjesništvo i lokalni govori Bujštine gdje se, kako je kazao predsjednik ogranka MH u Puli Daniel Mikulaco, stoljećima miješaju talijanski, hrvatski i slovenski govori.
Kako je napomenuo predsjednik bujskog ogranka MH Zlatan Varelija, to je područje o kojem se vrlo malo zna i malo se izučava a koje je pomalo i slijepo crijevo. Bujština je tek 1954. priključena bivšoj državi i ovo je područje najjače bilo izloženo talijanizaciji za vrijeme koje su hrvatske škole i knjige na hrvatskom spaljivane.
Koliko je poznato Vareliji, Bujština nikad nije bila posebno proučavana pa je ovo što oni rade amaterski pokušaj da se taj dio ne zanemari, da se ne izgubi čakavska riječ, zbog čega su objavili knjige i CD. Stanje je, kako kaže Varelija, "alarmantno" jer učenici ne znaju čakavski, dok polako odlaze profesori koji su ovaj dijalekt govorili. Tako je u Bujama, slično je i u Novigradu, a kao iznimku Varelija ističe malu školu u Oprtlju.
Kako ti govori zvuče pokazali su gosti s Bujštine, pa su tako nastupili Anita i Dante Marušić koji su kroz glazbu (glas i gitara) i čitanje poslovica koje je zapisao pokojni Lino Šepić približili način govorenja u Marušićima. Branka Biloslav pjesništvom se bavi pet godina i dolazi iz sela smještenog na granici grožnjanskog i završkog krasa, a kroz pjesme je pokušala opisati svoj kraj u kojem dijalekt pomalo nestaje. Još jedna književnica koja kroz svoj rad pokušava očuvati govor svog kraja Nadija Disiot dolazi iz Opatije i to one smještene na Gornjoj Bujštini gdje stari govor također polako nestaje, a opisala ga je kao prilično tvrd uz primjese slovenskog i talijanskog. Varelija je pročitao i poeziju Zorka Tripčića koji se u pisanju služi čakavštinom Krasice čiji govor ima utjecaj romanskog. (Napisao i snimio M. RADIĆ)