Tri nove izložbe u tri odvojena prostora Gradske galerije Fonticus postavio je prošli vikend kustos Eugen Borkovsky, predstavljajući tri umjetnice - Jelenu Kovačić, Jelenu Isakovsku i Aminu Konate Visintin, s različitim temama, tehnikama i porukama.
Najmlađa među njima, Jelena Kovačić iz objektivnih razloga nije mogla sudjelovati u otvaranju svog novog postava pod nazivom "Mapiranje stanja", a niz njenih radova zapravo su njena impresija, odraz stanja, doživljavanje svijeta. Neki radovi na papiru raspolažu s odmjerenim detaljima, dok su drugi pretrpani predmetima ili scenama.
Emocionalna stanja
- Autorica radi na podlogama koje ne moraju biti standardni slikarski materijal. Umjetnica dozvoljava slučajni potez kistom ili razlijevanje natopljene boje. Često flekava podloga detektira oblik i postaje osnova za daljnju fazu rada. Sve likovne sastavnice pojedinog rada u vezi su s emocionalnim stanjem umjetnice. Podloga zadržava, pamti osjećaje, dojmove kroz postupke izvedbe rada. Umjetnica ne poštuje dosljednost, već kombinira crtež i slikanje kako joj to nalaže trenutak. Ona likovnim sredstvima prati vlastiti proces s prepoznatljivim autorskim rukopisom – rekao je Eugen Borkovsky predstavljajući ciklus radova Jelene Kovačić, mlade umjetnice s grožnjanskom adresom, koja je nakon studija u Londonu diplomirala dizajn u Barceloni. Sudjelovala je u nizu slikarskih kolonija, a izlagala je u Hrvatskoj, Italiji, Engleskoj, Španjolskoj, Bugarskoj…
Amina Konate Visintin prvi puta izlaže u galeriji Fonticus, a predstavila je izbor recentnih radova pod naslovom "Sa ili bez osmijeha".
- Pred nama je niz oslikanih površina srednjeg formata i snažnog kolora izveden akrilnim bojama na platnu. Slikarica se koristi namazima boja, a oblike definira potezima ili rubovima koloriranih površina. Kompozicije su stabilne iako oblici često završavaju izvan formata pa radovi djeluju kao isječci. Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Uočavamo portretne situacije. Autorica nas u problematiku, osim portretnim oblicima, uvodi promišljenim znakovljem, elementima karakterističnim za situacije. Ipak, ovo nije izložba portreta. Lice autorici postaje medij. Ona motive, napose svoje lice, interpretira na ciljani način bez obzira na to je li ih prenosila s fotografija ili osjetila nutrinom – dodao je Eugen Borkovsky o ponuđenim radovima Amine Konate Visintin, slobodne umjetnice iz Poreča koja najviše radi u akrilu i kombiniranim tehnikama. Likovnim stvaralaštvom bavi se od 2000. godine predstavljajući se na samostalnim i skupnim izložbama u domovini i inozemstvu.
Igranje tonovima
Treći postav donio je "Tkanje u nominativu" Jelene Isakovske iz Grožnjana. Radovi su nastali ručnim tkanjem na jednostavnom tkalačkom stanu.
- Jelena kombinira decentne, često geometrijske uzorke i oblike. Njezina tkanja osjećamo kao teksture na kojima igre šara djeluju mekano, zaštitnički. Redanje niti upotrebljava znalački, a igrajući se tonovima, dobiva uratke decentne likovnosti. Smirenost teksture, skladnost kolora i izvedba tkanog uzorka odaje autoricu promišljene vokacije. Igrajući se tonovima, dobivamo radove odlične likovno-tehničke kvalitete. Autorica ovog postava spaja primijenjeno, uporabno usmjerenje sa vizualizacijama artističkog karaktera. Njeni predmeti pripadaju trodimenzionalnom asortimanu iako su, sami po sebi, plošne tvorevine. Ovaj postav uvjetno možemo podijeliti na dvije cjeline - jedno su predmeti s mogućnošću uporabe, a drugi, manji dio čine tapiserije promišljane kao diptih – napomenuo je Borkovsky o radovima autorice koja se nekad bavila novinarstvom, a tkanjem se bavi od 1999. godine. (Luka JELAVIĆ)