"Toplu vodu još imamo, ali je pitanje do kada. Kotlovničar kaže da ne zna koliko još ima nafte, a dok je bude, toplana će raditi. Što ćemo poslije? Vratit ćemo se 50 godina unatrag.
Ja nemam izbora, prat ću se u mašteli i spavati ispod nekoliko slojeva deka", rekla nam je jučer jedna stanarka, od njih 400-tinjak, u bloku zgrada Splitske i Ulice starih statuta kojima će zbog prestanka rada toplane biti isključena topla voda, a potom, od 1. studenog, i grijanje.
Kako smo pisali prošlog tjedna, za 111 stanova i četiri poslovna prostora u osam ulaza prijeti isključivanje toplane uglavnom zbog nagomilanih dugova i nemogućnosti nabavke sirovine (nafte) za ovu zimu.
"Smatram da je za sve kriv upravitelj Castrum, jer imaju i pravnike i ekonomiste, ali se nisu ekonomski ponašali prema ovom problemu. Pa ne mogu pustiti da se neplatišama nagomila dug od 40, 50, a nekima i 60 tisuća kuna. Naravno da ga sada ne mogu lako naplatiti.
Istina je i da je Castrum nama posuđivao novac za nabavku nafte, ali su se isto tako uredno namirivali od naših rata, iako su zbog svog nemara trebali dijeliti i našu sudbinu i namiriti se onda kada se ovrhama ili prodajom imovine naplate od tih višegodišnjih neplatiša.
Je li normalno da ovrhe traju šest, sedam godina?! Osim toga, u našem međuvlasničkom ugovoru lijepo piše da se toplana, koja nam svima osigurava centralno grijanje, ne može isključiti. To njihov pravnik nije rekao, već je sam upravitelj prvi rekao - ili ćete povećati račune za toplanu ili će se morati ugasiti", gotovo u dahu nam je ispričala jedna od sugovornica.
Dodaje da su joj mjesečne rate iznosile 570 kuna, a ona je to uredno plaćala, iako joj je mirovina 2.100 kuna. Tvrdi da su najurednije platiše upravo umirovljenici i oni koji imaju najmanje.
"Osim toga, mi plaćamo unaprijed da bismo par mjeseci zimi imali grijanje, sada će ti ljudi tražiti da im se vrati novac. Kažu da je rješenje da se toplana proda u staro željezo?! Ma molim vas, bolje da prodaju jedan od stanova koji je na bubnju zbog neplaćanja i da namaknemo tih 250 tisuća kuna koliko nam je potrebno", ustvrdila je na kraju naša sugovornica.
U dvorištu blok-zgrada čuli smo i da je najveći dužnik ustvari Transadria, riječka tvrtka koja se bavi špedicijom. Navodno je njihov dug oko sto tisuća kuna, no u Puli ova tvrtka više ne postoji, a prostor je prazan. (Pišu Sandra ZRINIĆ-TERLEVIĆ, Goran ROJNIĆ; Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU