Nakon knjiga "Prisadi", "Svitlost u kaplji rose", "Vahalj do vahlja" i "Dolinom spokoja", Marija Maretić svojoj je pjesničkoj zbirci dodala i šezdeset novih pjesma uvrštenih u najnoviju zbirku "Zdol te strihe neba".
U posljednjoj se predstavlja pjesmama pisanim na čakavici njezina rodnog kraja Maružini, a u fokus interesa (uspo)stavlja sponu sa zavičajem, djetinjstvom i prošlošću. Kako u predgovoru zbirke piše Vanesa Begić "čitajući njezine pjesme, čini nam se kao da listamo album crno-bijelih fotografija, uspomena jednog života s posebnim osvrtom na neka vremena kojih više nema, običaje, tradiciju jednog kraja, a sve to ispisano je na lirski način, iskonski, baš iz duše". O jeziku zbirke osvrt je dala Alvijana Klarić, koja smatra kako u današnje vrijeme kada se sve više gubi izvorni govor, Marija Maretić daje veliki doprinos u očuvanju čakavskog idioma svog zavičaja, čak štoviše potiče i druge na pisanje te ga pokušava sačuvati od zaborava. Možda je upravo njena kolegica po peru, pjesnikinja Nada Galant uspjela riječima dočarat bit zbirke "Zdol te strihe neba" riječima "stalo je va ta život čuda tega i siromašćini, i trudnega dela, i ljubavi i bliže zabljene slike spod lancuna u voblake, i čuti se tuga za ten vremene od jedanput, ma to tako valja mora biti, aš svaka vrs bi rada da se frma to vrime mladosti kad krf kuha va žila, i kad bimo rušili svijet ot fuorci ko ćutimo…
Zbirka višestruko nagrađivane i objavljivane pjesnikinje, čija je zbirka haiku poezije "Dolinom spokoja" prevedena i na engleski jezik, poeziju je počela pisati relativno kasno. Jer, kako nam je autorica rekla, valjalo je prije toga realizirati sve ono što se od žene očekuje - podići djecu, odraditi profesionalni vijek, ali i sakupiti životno iskustvo, mudrost pa i sve ono lijepo i manje lijepo što život donosi. Danas zato i piše o svemu onom što osjeća, vidi i što je okružuje. U njenim se stihovima i riječima uveliko spominje djetinjstvo i stvari koje je proživjela. I to na onaj najintimniji i emotivni način koji imaš ili nemaš kada je u pitanju rodna gruda i ljubav prema zavičaju.
"Pišem jer se pisanju veselim. Ono mi daje smisao, put i cilj", kaže nam Marija Maretić.
Posljednju zbirku pjesama, sastavljenu od četiri poglavlja - "Dota zlaton rakamana", "Z malo force i čud kuraja", "Luč nebeske ljubavi" I "Z babine valiže", tiskala je Udruga za očuvanje i promociju kulturnog naslijeđa "Dvegrajci" Kanfanar i uredila Nada Galant. Recenzentica zbirke je Vanesa Begić, a lektorirala ju je Alvijana Klarić. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)