Samo jedna na HTV-u emitirana epizoda dokumentarne serije "Tito - posljednji svjedoci testamenta", autora Lordana Zafranovica, bila je dovoljna da se duhovi uznemire.
Koscenaristica Mira Šuvar ga tuži, kriticari kažu da film ne daje nikakav uvid u povijesni kontekst te zamjeraju portretiranje Tita samo kroz ljubavne veze i sklonost "Moravi", a gledanost prve epizode zavidnih je 10,3 posto. Preko 400.000 gledatelja zaintrigirao je, opet, Tito. Zafranovica ne iznenaduje ništa, ni kritika, ni interes.
Tito je ocito uvijek intrigantna tema.
- Tito je jedan od tih rijetkih državnika, vojskovoda, figura antifašizma koja je ugradena u temelje Europe, a da nije imao neku igranu seriju. Za jednog našeg susreta u Los Angelesu u Hollywoodu prije desetak godina, Steven Spielberg mi je rekao da je jedino što bi njega zanimalo igrana serija o Titu.
Onda me 2005. godine sreo Ninoslav Pavic pa mi rekao kako su objavili clanak koji kaže kako bi i Stallone i De Niro željeli igrati Tita. Dogovorili smo se da cemo pokušati napraviti film s posljednjim živim svjedocima, pa da vidimo ima li tu materijala prvo za dokumentarni film, a onda i za scenarij igranog filma.
MIRA ŠUVAR IZMIŠLJA
Hoce li što od tog scenarija i suradnje sa Spielbergom biti?
- Mislim da je to moguce. Vidjet cete, kad pogledate cijelu seriju, to su jedinstvene sudbine tih ljudi, njih 12 koji su tu u cijelo vrijeme, koji su s Titom bili do kraja. Njihove sudbine su strahovito zanimljive, jer su mu bili jako bliski, što žene, što suradnici, što prijatelji, što državnici. Te sudbine zapravo opisuju Tita i tu ogromnu epohu. Pokušat cu na temelju serije napisati verziju scenarija koja bi mogla biti zanimljiva za svijet.
Evo vec u startu, dok pricate kako je došlo do ideje da se radi dokumentarac, drugacija je to verzija od one što ju ima Mira Šuvar. Ne samo da, medu ostalim, tvrdi da je ona radila vecinu intervjua za film i da se film vrti usprkos njenoj zabrani, vec kazuje da je Nino Pavic na ideju došao kad je od nje cuo da radi knjigu o Herti Haas.
- Ne znam što se s njom dogada. Ona jednostavno izmišlja i govori otvorene neistine, tako da mi je gotovo žao.
Gdje je suradnja pukla?
- Pukla je oko toga što se htjela nametnuti i biti u montaži. Pedeset godina radim filmove, radio sam s ljudima poput Kovaca, Kiša, Davida, nikada nijedan suradnik na scenariju nije bio na montaži, jer montaža je jedna intimisticka stvar u kojoj ja stvaram film, pogotovo dokumentarni film.
Ona je htjela da izbacim najbolje stvari, najintimnije, nešto što zaista Tita prikazuje kao ljudsko bice, kao mene i vas, koje nema nikakvu aureolu, nego je bice koje može sjediti za našim obiteljskim stolom. S manama, s vrlinama. Ja to nisam dozvolio. Dobila je zadatak da u prepisanim scenogramima svih svjedoka oznaci ono što ona smatra da treba uci u seriju, ali ona je to odbila uciniti i tu je stvar pukla. Htjela se nametnuti i biti u montaži.
DESNI I LIJEVI TITO
No, ona veli i da ste se obvezali drugacije raditi seriju, da su intervjui trebali na autorizaciju...?
- Nikada se nisam obavezao nikome ništa. Ni jedan svjedok od mene nije tražio autorizaciju, nikada. Svi sudionici pristali upravo zbog mene, jer da je bio neki drugi redatelj ne bi ni progovorili, ni Herta Haas ni nitko, s obzirom da ja imam neki kredit u tom opusu dokumentarnog filma. Na te moje reference se pozivala i Mira Šuvar kad se obracala svjedocima i kad ih je pozivala na suradnju. Takva dokumentacija postoji.
Je li možda puklo oko novca?
- Ne. Što se novca tice nijedan producent ne ide u posao bez da otkupi prava. Ona je, kao i ja, prodala autorska prava. I zato je dobila, jer je ucjenjivala citavo vrijeme, 500.000 kuna preko zajednicke firme Kino dokumenta, a prije toga još 200.000 od Nina Pavica. To je skoro sto tisuca eura! To ne bi dobio nijedan scenarist Spielbergov. A ona i nije jedini scenarist, vec koscenarist.
Ona se kao amaterka prvi put susrela s filmom, nije o filmu imala pojma. Intervju za novine je nešto drugo, od intervjua za film. Nju je zanimala ta ideološka strana. Zašto!? Zato što je na televiziji išao Vrdoljakov film o Titu koji je ocijenjen kao desni, pa je trebalo napraviti film koji je kao lijevi.
Medutim, materijal koji smo dobili je bio potpuno drugi, nije bio ni lijevi ni desni, i ja sam vidio šansu da se tu napravi jedan iskren i emocionalni film. Pri tom sam prvi put primijenio estetiku igranog filma u dokumentarnom filmu, stavio u prvi plan emociju.
FILM O LJUDSKOM BICU
No, ako je suditi po kritici, ni lijevima ni desnima Tito bez ideologije previše ne paše.
- To sam i predvidio. Od mene se ocekivalo da dam Tita s aureolom boga kojem ce se netko diviti, u odnosu na onog drugoga koji ga je proglasio zlocincem. Ne. Ja sam napravio film o ljudskom bicu koji ima sve vrline i mane. Kroz to se, naravno proteže i ideologija, bez toga se ne može to napraviti, ali u prvi plan je emocionalni tijek tih prica koje mladeg gledaoca prisiljavaju da to gleda. Osnovna ideja je bila - to je covjek, jedan obican neobican covjek.
Moj je, medutim, dojam da ce mlade film teško privuci, ako nemaju dobra predznanje o dobu u kojem je Tito živio.
- Nije tako. Film sam gledao s više mladih ljudi, i s mladim Cesima koji su ga prihvatili strahovito emocionalno. Jer, radi se o ljubavima, o zavisti, o mržnji, o školovanjima, o svemu što svakodnevno mladi covjek ima i živi.
Koliko se vaše poimanje Tita promijenilo nakon rada na ovom filmu?
- Jedna od fenomenalnih njegovih osobina bio je taj životinjski instinkt za opasnost. I ta ilegala. Jednostavno ne možeš shvatiti na koji je sve nacine izbjegavao policiju.
Prva epizoda i dubinsko seciranje. Što ocekujete dalje?
- To mi lici na projekciju "Okupacije u 26 slika", nije ni pocela, a vec su bili nevideni napadi. To prati svaki moj film. Unaprijed se opredjeljuju. Moji filmovi nisu bili zabranjeni. Ja sam bio zabranjen. Seriju se mora gledati u cijelosti, a ne govoriti na temelju jedne, prve epizode. To je zlo.
Bi li Herta Haas voljela ovaj film?
- Sasvim sigurno!
PROVINCIJALNA SITUACIJA U FILMU
Jedan od prigovora ide i na forsiranje kadrova mora koje, kažu, s Titom i nema veze.
- To prigovaraju amateri. Film je profesija i film treba ocjenjivati netko tko film pozna, a mi u Hrvatskoj imamo provincijalnu situaciju u filmu, u umjetnosti. More je temelj i more sam zamislio u pocetku kao osnova cijelog filma jer pripadam jednoj mediteranskoj kulturi. Meni je more u svim mojim filmovima osnova. More ostaje kao trajnost, a unutar tog mora sam dodavao povijesne slike koje su vremenski otišle. Titova epoha je otišla, ostalo je more.
AUTORITETE SMJESTITI NA PRAVA MJESTA
Živite na relaciji Prag - Zagreb, kriticni ste prema stanju u filmu, kulturi, stanju duha u nas. Kako stvari mijenjati?
- Mislim da bi konacno trebalo profesionalce i autoritete u svojim profesijama, smjestiti na prava mjesta. Bez toga nema napretka u svim sektorima. U sredini sam koja je imala kriza, ali je uvijek držala do svojih autoriteta. Ovdje se autoritet odmah ruši, razbija ga se, baca u aut i onda dolaze amateri. Zato je situacija ovakva kakva je. (Razgovarao Siniša PAVIC/Novi list)