"Premanturu je pogodio potres, epicentar je u štupideci", u šali u premanturskom kafiću komentiraju mještani priču o rušenju obiteljske kuće zbog neplaćenih dugova.
No, glavnim akterima priče sigurno nije do šale. Obitelj Jurašin, Damir i Ines, koja je svoju nekadašnju kuću napustila jer se na nju knjižio Risto Prodanov od kojeg su 1998. posudili 265 tisuća švicarskih franaka, a zatim dan prije primopredaje, prema još uvijek neslužbenim informacijama, unajmila bagerista da je sruši, i dalje ne želi pričati s novinarima.
Sada je umjesto kuće ostala ruševina na atraktivnom 1.209 četvornih metara velikom građevinskom zemljištu.
Prodanov je jučer primio rješenje Općinskog suda u Puli u kojem se konstatira da je postupak ovrhe primopredajom nekretnine dovršen.
"Sudski ovršitelj je na mjestu gdje je bila kuća i poslovni prostor zatekao hrpu građevinskog materijala i utvrdio da su kuća i poslovni prostor srušeni do temelja te predao u posjed ovrhovoditelju nekretninu slobodnu od osoba i stvari, ali u zatečenom stanju s građevinskim materijalom koji je ostao na nekretnini uslijed rušenja objekta", piše u sudskom rješenju.
Prodanov se kao vlasnik kuće uknjižio još 2001. godine na temelju javnobilježničke isprave na koju se obitelj Jurašin žalila, a sud je njihovu žalbu u više navrata odbacio kao neosnovanu, konstatirajući da "ovršenici ne navode niti jednu od pretpostavki čije ispunjene traži Ovršni zakon".
Posljednju odgodu Jurašini su, prema nama dostupnim dokumentima, predali 11. siječnja, svega četiri dana prije nego što je sud zakazao primopredaju nekretnine, a prije toga i 7. siječnja. Ustvari, oni prema svemu sudeći traže odgodu još od 16. ožujka 2009., kada je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, odnosno kada ga je potvrdio Županijski sud u Puli.
Sutkinja u rješenjima obrazlaže da se ovrha može odgoditi samo kumulativnim ispunjenjem dva uvjeta iz članka 61. istog zakona, što u predmetu Jurašinovih, konstatira, nije slučaj.
Odvjetnici s kojima smo razgovarali smatraju da premanturska obitelj nije baš pametno postupila ako je doista odlučila unajmiti nekoga da sruši kuću.
Da im to nije bio najpametniji potez smatraju ponajprije zbog eventualnog nastavka ovršnog postupka. Naime, Prodanov sada može procijeniti da mu dug nije namiren, može izvršiti procjenu nekretnine te, ako vrijednost parcele ne bude u visini duga, ponovno u ovršnom postupku tražiti od Jurašina naplatu preostalih potraživanja. (B. ŽIŽOVIĆ)