Zahvaljujuci animiranim filmovima, mališani u Srbiji usvajaju sve
više hrvatskih rijeci. Pod naslovom "Alarmantno: Deca rastu uz crtace na
hrvatskom!", beogradski Press objavljuje da je gotovo 90 posto crtanih
filmova koji se trenutacno mogu naci u videoklubovima i na ulicnim
štandovima u centru grada sinkronizirano na hrvatski jezik koji djeca,
logicno, prihvacaju pa nedelja postaje - tjedan, muzika - glazba, a u
žargonu su i rijeci poput nazocno, uhititi itd.
Komentirajuci ovaj trend jedan otac petogodišnjeg djecaka kaže: "Moj
sin koji ima pet godina kad je odgledao crtani film 'Madagaskar',
sihroniziran na hrvatski, ceo dan je pevao 'Volim se gibat, gibat...
Tužno. Zar ne?".
Redakciji Pressa javio se i ?orde Popovic, otac cetverogodišnjaka,
koji kaže da ga je sin "zbog ovakvih propusta" poceo zvati "tatek"! I
dodaje da zamalo nije pao u nesvijest kad mu je sin rekao da kralj i
kraljica žive u "velebnim palacama".
Brojni roditelji su ogorceni i
tvrde da sebe "ne smatraju nacionalistima, ali djeca, ipak, trebaju
rasti uz sadržaje na materinjem jeziku". Inace, i u beogradskim
knjižnicama se vec duže vrijeme nalaze i slikovnice na hrvatskom jeziku.
Dragoljub Zbiljic, profesor srpskog jezika i predsjednik Izvršnog
odbora udruge Cirilica, kaže da su posljedice ovakvih pojava vec
vidljive te da srpska djeca i Srbi sve više u izgovoru i pisanju
poprimaju hrvatske jezicne varijante.
To, ocjenjuje Zbiljic, "poprima
karikaturalne osobine jer su hrvatski lingvisti prinudeni da zbog
razlikovanja i ustolicenja svog posebnog jezika prave smiješne
konstrukcije. Uostalom, treba se u necemu ugledati i na Hrvate. Jer, oni
nikada ne nude svojoj djeci srpski jezik bez prilagodavanja".
Aleksandar Popovic, direktor marketinga u distributerskoj kuci Pro
vision, navodi da je sinkronizacija izuzetno skupa, od osam do 15 eura
po minuti, ali da to nije opravdanje za gušenje srpskog jezika.
- Nažalost, ovdje imamo dvije ili tri kuce koje su ekspoziture
hrvatskih firmi u Srbiji i koje rade sinkronizaciju filmova na nekakvoj "mekšoj" verziji hrvatskog jezika i potom ih distribuiraju, istice
Popovic i napominje da je najveci problem to što se država nije
obracunala s piratstvom.
Konacno, u srbijanskom ministarstvu kulture
navode da nisu nadležni za pitanje uvoza robe na domace tržište pa u
tom smislu ne mogu utjecati koje ce filmove distributerske kuce uvoziti.