Poput ostalih teških kriminalaca, ratni zlocinci osudeni u Srbiji ostat ce bez imovine stecene pocinjenim zlodjelima. Naime, tijekom prošlog tjedna srbijansko Tužiteljstvo za ratne zlocine naložilo je financijske istrage protiv 22 okrivljenih za nedjela pocinjena na Ovcari u blizini Vukovara (15 osoba) kao i u Zvorniku (sedam osoba).
Najavljuje se da ce takva istraga biti uskoro pokrenuta i prema optuženima za ratni zlocin u Lovasu, protiv kojih je prvostupanjski postupak u tijeku.
"Zbog osnovane sumnje da posjeduju znatnu imovinu stecenu iz kaznenog djela ratnog zlocina, Tužiteljstvo je do sada prikupilo saznanja koja ukazuju na to da je imovina osudenih u znatnom nesrazmjeru s njihovim zakonitim prihodima u vrijeme izvršenja kaznenog djela", kaže Bruno Vekaric, zamjenik tužitelja za ratne zlocine.
On objašnjava da se kazneno djelo ratnog zlocina može pociniti na više nacina: ubojstvom, protjerivanjem, raseljavanjem, silovanjem, pljackom... Prema podacima Tužiteljstva, motiv za sudjelovanje u ratu kod cak 90 posto onih koji su procesuirani bio je pljacka i bogacenje.
Podatke o imovini, zakonitim prihodima te troškovima života osudenog, odnosno osumnjicenog, prikuplja policija iz porezne uprave, mirovinskog fonda i na osnovi katastra nekretnina, od javnih poduzeca, Uprave carina...
Nažalost, što se tice haaških optuženika i konfiskacije njihove imovine (kao što je, primjerice, "vukovarska trojka"), Vekaric kaže da "ne vidi nacin kako bi se išlo na ljude koji su optuženi i osudeni u Haagu".
On se slaže da najvece bogatstvo stekla vrhuška, pretpostavljajuci da su bili na vrhu piramide zlocina i shodno tomu najviše su i profitirali tijekom ratova devedesetih.