Ovih je dana, kako doznajemo, istekao rok koji je HEP postavio Republici Srpskoj da se konacno izjasni o ulasku hrvatskih predstavnika u Upravni odbor Termoelektrane Gacko. Rijec je o elektrani ciju je gradnju, kao razvijena jugoslavenska republika, Hrvatska sufinancirala u BiH kao nerazvijenoj republici 80-ih godina prošlog stoljeca, sukladno cemu Hrvatskoj pripada i jedna trecina proizvedene struje u TE-u Gacko. Kako se neslužbeno može cuti u HEP-u, nova Uprava poduzeca na celu s Leom Begovicem mora donijeti konacnu odluku hoce li pokrenuti tužbu, na nadležnom prvostupanjskom sudu u Trebinju zbog struje koja se godinama Hrvatskoj ne isporucuje ili pak ponovo pokušati diplomatskim putem dio struje iz TE-a Gacko natjerati put Hrvatske. Tužba je pripremljena, no ceka se konacna odluka nove Uprave, doznajemo u HEP-u, u kojem, naime, zaziru od moguce odluke nadležnog suda u Trebinju.
Hrvatska je pocetkom 80-ih godina u gradnju termoelektrana Kakanj, Tuzla, Gacko i Obrenovac uložila ukupno današnjih milijardu eura. I dok je u razdoblju od 2004. do kraja prošle godine s Elektoprivredom BiH problem riješen isporukom ukupno 5,2 TWh struje Hrvatskoj, još uvijek nije riješen problem naše "zamrznute" struje u TE-u Gacko i TE-u Obenovac. Iz Republike Srpske nam duguju 11 TWh struje, iz TE-a Obrenovac u Srbiji pak 21 TWh, ukupno, dakle, 32 TWh struje, koliko cijela Hrvatska potroši u dvije godine! Istovremeno, i Republika Srpska i Republika Srbija struju izvoze, Srbija u vrijednosti od 20 milijuna eura godišnje, a Hrvatska, ne racunajuci zajednicku struju iz Krškog, uvozom podmirivati mora 15 posto svojih potreba i na uvoz trošiti izmedu 80 i 90 milijuna eura godišnje. Ukupno, zbog rata smo ostali bez nekoliko stotina milijuna eura vrijedne struje.
Problem s TE-om Kakanj i TE-om Tuzla u Federaciji BiH riješen je jer su Bosanci iz federalnog dijela na aranžman s Hrvatskom, prema kojem su joj isporucivali godišnje jedan teravatsat energije po cijeni od atraktivnih 33 eura za MWh bili natjerani od medunarodne zajednice, a vecina struje dobivene iz Kaknja i Tuzle završavala je u mostarskom Aluminiju. Republika Srpska i Srbija nemaju, može se pak cuti od upucenih s te strane, nikakvu namjeru Hrvatskoj izaci u susret jer smatraju da za to ne postoji niti jedna osnova i da je Hrvatska vec kompenzirana. Mali su izgledi, stoga, da Hrvatska otamo ikad dobije svoju struju.