Tri agronoma iz Istre, Edi Pastrovicchio iz Vodnjana, Ivica Lađarević iz Fažane i Marijan Sinčić iz Rovinja, ovogodišnju su rezidbu maslina okrunili vrijednim iskustvom - rezidbom u glasovitom Vrtu lunjskih maslina na otoku Pagu.
Riječ je o botaničkom rezervatu u kojem se ističe oko 1.500 velikih stabala divlje masline cijepljenih oblicom, od kojih su mnoga starija od tisuću godina. Divlja maslina u toj rijetkoj paškoj oazi zaštićenoj od bure i posolice i danas niče svuda iz kamenjara, kao da je izdanak nekog pradavnog korijena skriven duboko u zemlji. Lun svojom koncentracijom predstavlja pravi biološki fenomen, a uz to, prenose dojam naši agronomi, lunjski vrtovi osvajaju posjetitelje biblijskim prizorima.
Suradnja udruga
Na Pag je naše agronome odvela suradnja udruge Istrian de Dignan - Ekomuzej iz Vodnjana s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, a u rezidbu ih je pozvao profesor Đani Benčić koji u Lunu provodi projekt istraživanja i zaštite lunjskih maslina.
- Te su masline pod strogom zaštitom, a nisu rezane 50 godina. Počašćeni smo da su nas pozvali. Samo biti na takvim ogromnim stablima i obrezivati ih, a pritom biti svjestan da si u životu te masline tek jedna mala točkica, fascinantan je osjećaj, priča Lađarević. Ove agronome na domaćem terenu mnogi poznaju upravo kao voditelje tečajeva za obrezivanje ulika.
- Za nas je obrezivati lunjske masline bilo kao da građevinarac radi na Areni. Za svaki rez na tako staroj maslini moraš dobro razmisliti što radiš. I cijelom poslu, naravno, pristupali smo s puno poštovanja prema stablima, krajoliku i ljudima, kazao je Pastrovicchio.
Na stotinama hektara nepristupačnog terena prostire se oko 80.000 stabala, no nisu sve cijepljene niti se sve mogu podičiti famoznom starošću i deblima nevjerojatnih oblika. Najstarija utvrđena starost stabala u Lunu je 1.600 godina! Takve starije ulike, šale se Istrijani, u svojoj raskoši djeluju poput afričkih baobaba, nevjerojatnog obujma, s razgranatim širokim krošnjama, ali i višim od deset metara. Fascinantna starost ulika otkriva i njihovu volju za životom te otvara niz pitanja - otkud nasadi ovdje, tko je sadio prve masline, jesu li uopće sađene? Jer stoljećima Lunjani, osim što su ih cijepili s oblicom, da bi osigurali bolji urod, nisu posadili uliku. A bez cijepljenja, te bi divlje masline davale samo slabi plod, gotovo bez ulja.
Masline zovu stupi
- Obrezivati te masline, koje mještani zovu "stupi" bila je opasna akcija, s obzirom da se velike i teške grane koje treba ukloniti nalaze na zastrašujućoj visini. Penjali smo se s motornom pilom na visinu od šest metara, rezali teške grane koje mogu pasti na nas, a još je strašnije kada se pogleda tlo - ispod su sve same stijene. U padu se možete samo nadati da će baš tada ispod stabla protrčati koja ovca, pa da se padne na meko! Za ozbiljno, došli smo i nepripremljeni za takve prizore i nespremni što se tiče alata. Imali smo škare duge četiri metra, a često se cijep nalazi tek na četiri metra visine, prepričava Lađarević.
Rezidba se uglavnom odvijala motornom pilom, a u dva dana tri agronoma uspjela su obrezati (samo) devet stabala. No, o kakvom se obimnom poslu radi govori podatak da se na takvom jednom stablu, u godinama kada ulike na Lunu rode solidno, bere cijeli dan.
- Ma nema ništa slično u našim krajevima. Nema kod nas takvih stabala, to je nešto nevjerojatno. Sljedeće godine idemo s alpinističkom opremom za rad na visini. Rezali smo tako da se držimo principa polikonične vaze, dakle otvarali smo sredinu krošnje da dobije sunca i stanjivali vrhove, kaže Pastrovicchio. Jedino čega se nisu pridržavali, opravdano, je pravilo da se reže s tla na čemu inzistiraju na svojim edukacijama.
- To mi je bilo životno iskustvo i čast raditi na tom prirodnom fenomenu. Fascinantno je da na Pagu, gdje ne raste ni trava, niču masline. Žao mi je što je ostala neobrezana ta jedna za koju tvrde da je i najstarija. Deblo joj ima promjer od 3,5 metra, rekao je Sinčić.
- To je raj za znanstvenike. Svud uokolo rastu buseni maslina, kao što kod nas niče makija. Otočani kažu da je nekada, i to ne jako davno, tu bila cijela šuma maslina, da je mačka s grane na granu mogla doći do Novalje. Kako su ih dosta posjekli, tko zna iz kojeg razloga, tako je i kiša isprala zemlju, pa danas rastu iz golog kamena. No, neki od mještana tvrde da se sjećaju da su se Vrtovi orali. Šuma maslina fascinantna je činjenica, s obzirom da je maslina vezana uz čovjeka i da se ne razmnožava samostalno u prirodi, kaže Lađarević.
Vlasnici samo sa Luna
Zanimljivost Vrtova lunjskih maslinika je i pitanje vlasništva nad zemljom i ulikama. Sinčić objašnjava da se masline uglavnom prostiru na državnom zemljištu, ali maslinari ipak posjeduju svoje masline pa i svaka ima oznaku svog vlasnika.
- Nitko maslinu ne može kupiti tko nije iz Luna. A prvu slobodnu može cijepiti samo onaj koji ima prvi "stup" do nje, objašnjavaju dečki. Tko ima 30 maslina, bogat je čovjek. No, kad smo rekli da se u dobrim godinama jedno stablo bere na dan, treba znati i da su takve godine na Lunu rijetke. Na nepristupačnom terenu gotovo je nemoguće provoditi zaštitu i obradu. O gnojidbi, u uvjetima kada ni ne znaš gdje joj je korijen, da i ne govorimo, zaključuje Pastrovicchio.
Genetsko spremište maslina?
Otkud divlja stabla masline u tolikom broju? Jedna od najprihvaćenijih teorija kazuje da niču iz koštica koja probave galebovi - koštice ostaju bez ulja i uspijevaju proklijati u tlu, što se inače ne zbiva. To znači i da bi svako stablo trebalo biti genetski drugačije, za razliku od klonova koji čine naše maslinike. (Z. STRAHINJA)