Točno u 17 sati sviranjem hrvatske himne i minutom šutnje započela je u Saboru komemoracija koja je osim obitelji Borisa Šprema (supruge Jasenke, majke Marice i sina Damjana) okupila najviše državne dužnosnike - predsjednika Ivu Josipovića sa suprugom Tatjanom, premijera Zorana Milanovića te obnašatelja dužnosti i potpredsjednika Sabora Josipa Leku.
Sa saborske govornice, pored koje je smještena slika Borisa Šprema i svijeća, prvi se obratio obnašatelj dužnosti predsjednika Sabora Josip Leko, koji je kazao kako sve zatekla vijest o smrti.
'Bolest je bila neumoljiva i uzela Borisa prerano, baš onda kada je mogao dati najviše na položaju prvog čovjeka hrvatskog parlamenta. U tom kratkom vremenu obnašanja dužnosti čelnog čovjeka Sabora Boris Šprem je uspio postaviti nove standarde u vođenju parlamenta u želji da vrati povjerenje građana u Sabor i institucije države ususret članstvu Hrvatske u Europskoj uniji', kazao je Leko.
'Boris je prije sveha bio humanist i borac. Bio je dosljedan, čvrst i odlučan u obrani vlastitih stavova. Ponekad je zbog toga ostavljao dojam tvrdoće i nepopustljivosti. Kao i svi veliki ljudi, bio je uvijek otvoren slušati druga i drugačija mišljenja. Nije trpio nepravdu i nezakonitosti i uvijek je u poslu tražio načine kako da uvede poboljšanja', rekao je Leko.
'Boris Šprem u hrvatski je politički život unio novi duh, duh bliskosti, neposrednosti i čovječnosti. Odraz njegovog karaktera, ali i njegovog doživljaja Hrvatske svakako su izmjene u radu Sabora kojim je želio podići demokratičnost, odgovornost, kvalitetu i snošljivost u raspravama te unijeti više transparentnosti u rad saborskih tijela', pobrojao je Leko Špremove ciljeve.
Opraštajući se od 'prijatelja', na komemoraciji se Borisa Šprema prsjetio i premijer Zoran Milanović. 'U ovom poslu koji čovjeka nakon svake rasprave čini lošijim, koji je kao rudnik olova iako želimo da on bude smisleniji. U tom rudniku olova Boris je bio kao čaša mlijeka koju rudari popiju nakon izlaska iz rudnika da bi ono na sebe vezalo olovo i samo se otrovalo. Pitam se da li ga je ovaj posao otrovao. Način na koji je sve prolazio je velik, a opet strašan. Od početka bolesti se znalo da će biti teško, njegov me optimizam oduševljavao, i istovremeno izluđivao', rekao je Milanović.
