Spomen na 56 nedužnih žrtava

Osam delegacija položilo je vijence na spomenik palim borcima i mještanima Šajina (Neven LAZAREVIĆ)
Osam delegacija položilo je vijence na spomenik palim borcima i mještanima Šajina (Neven LAZAREVIĆ)

U Šajinima na Barbanštini u ponedjeljak je održana komemoracija civilnim žrtvama rata koje su stradale u nacifašističkom pohodu i paljevini sela 1944. godine. Taj strašan zločin nacifašističke vojske u ledenoj noći između 8. i 9. siječnja, kada je stradalo 56 nedužnih civila među kojima je bilo staraca i djece, dok je dvostruko toliko djece ostalo bez jednog ili oba roditelja, ostavio je dubok trag i na današnjim generacijama koje od svojih rođaka upijaju priče o tragediji koja im je obilježila život.

- U svom su krvoločnom pohodu nacifašisti ubijali nenaoružan, usnuli narod na njihovim stoljetnim ognjištima, narod koji je bio svoj na svome, koji je htio govoriti svoj jezik i živjeti u slobodi. Njihovi životi ugrađeni su u slobodu koju danas živimo, rekao je na komemoraciji povodom 73. obljetnice Mirko Bulić, općinski vijećnik iz Šajina.

Nakon spaljivanja Šajina, nacifašisti su nastavili prema Bokordićima u općini Svetvinčenat koji su također teško stradali toga dana. Svjedočanstva preživjelih Šajinaca i njihovih potomaka ovjekovječena su na zidovima Spomen-sobe u mjesnom Društvenom domu gdje će ostati kao vječni spomen na veliku tragediju koja je u Drugom svjetskom ratu pogodila Istru. Upravo je na tom mjestu započela komemoracija, a nastavila se polaganjem vijenaca na spomenik palim borcima i mještanima, što su učinile delegacije Mjesnog odbora Šajini, općina Barban i Svetvinčenat, Udruge antifašističkih boraca Barbana, Saveza antifašističkih boraca Istarske županije i Grada Pule, Općine Matulji, mještani sela Lipa te predstavnici Udruge antifašista Liburnije, nakon čega je održan prigodan program u Društvenom domu.

U toku komemoracije mogli su se čuti stihovi kojima su pojedini mještani izrazili svoje osjećaje i sjećanja na zločinački pohod i paljevinu sela, riječi koje na istoj siječanjskoj studeni kakva je morala biti te daleke 1944. izazivaju sućut, bol i poštovanje. (P. SOFTIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter