Predstava "Šegrtov san" u produkciji kazališta Dr Inat održana je na četvrtom katu Rojca u sjevernom krilu, a autor predstave je Vedran Štimac. Njemu je u sklopu ciklusa mladih autora kazalište Dr Inat dalo priliku kao svom članu da režira to nešto što je nazvao "poluperformans - polupredstavica" koja je likovno-kazališnog karaktera, ona je spoj street arta i neverbalnog kazališta. Uz Štimca u stvaranju su sudjelovali i članovi Inata Andrea Joksić, Mija Hadžikadunić, Anamarija Horvat i Vladimir Butković. Štimac je oslikao zid, glumio i režirao.
Tijekom predstave na zidu je portret Georgea Orwella koji je između ostalog napisao "Životinjsku farmu" i "1984."
- Predstava govori o današnjem komformizmu kako smo se svi navikli živjeti nekim tempom normalnog života koji nam je nametnut iz krugova koji su nas indoktrinirali, ali taj konformizam koji nam je nametnut je posljedica. Htio sam iz Orwellove knjige uzeti neke lajtmotive, primjerice nakaradna šminka na curama koje su glumile. Primjerice, u knjizi "1984." glavni lik dolazi do prostitutke koja je bila tako nakaradno našminkana i isprve mu se činila lijepom, ali kada je došao bliže… Tako i u predstavi kada se razmaže ta šminka ljudi shvate da je ružna. Meni je metafora bila da te cure nisu bile cure ni prostitutke nego sistem gdje čovjek, kada stvarno vidi da je sistem nakaradan, krene otvoriti oči, ali ne zna kako i onda se opet vraća tom sistemu i prigrli ga pa su tako i glumci opet prigrljivali te djevojke, objašnjava Štimac.
Tu se nalazi tapeta sa zatvorenim očima gdje su likovi pokušavali skinuti te zatvorene oči, ali nisu uspijevali dok na kraju same predstave ne dođe čovjek koji je obučen kao obični soboslikar i s običnom kantom vode uspijeva skinuti tu tapetu što je metafora koja znači da bismo otvorili oči ne trebamo ponekad puno truda, već samo koristiti pravi alat, a to je mozak. Ispod te tapete stoji još jedna cenzura jer piše stih iz jedne Azrine pjesme i stoji "Drugom stranom jablane kreni". Štimac to objašnjava time da bi čovjek progledao nije potreban samo jedan trenutak nego dugi niz godina, ali je bitan smjer u kojem se krećemo intelektualno da bismo jednog dana, eventualno, krećući se tom drugom stranom, uspjeli skinuti i drugu cenzuru.
Što se tiče naziva, šegrti su nekad u povijesti bili mlade osobe koje su od svojih gazdi učile posao, a u većini slučajeva su bili izrabljivani i učili su neki posao pa je i sam naziv metafora kako nas sistem uči da živimo. A san jer svaki šegrt je imao san da postane gazda tako i mi imamo san da se počnemo osjećati slobodni. (Mladen RADIĆ)