Kongresna skupština sindikata umirovljenika SPI-ja CGIL-a iz Trsta održana je, nakon Pule, Pazina i Rijeke, i u Poreču. Članovi iz Poreča i okolnih općina te Umaga i Novigrada okupili su se u Obrtničkom domu, u domaćinstvu ovdašnjeg SUH-a.
Talijanski sindikat SPI CGIL broji ukupno tri milijuna članova, a specifičnost mu je da su neki i izvan granica Italije, od kojih 1.800 u Istri. Ova mu je godina izborna, što se ponavlja svake četiri godine. U Poreču su od utorka do danas u podne tajno glasala 183 penzionera koji su za svog delegata na kongresu, koji će se u travnju održati u Trstu, podržali predsjednika porečkog SUH-a Alda Jurcana, kao i predloženi program "Rad odlučuje o budućnosti".
Okupljene je na skupštini, uz Jurcana, pozdravio povjerenik SUH-a za Istarsku županiju Vladimir Buršić, a zatim im se obratila tajnica područnog SPI-ja CGIL-a iz Trsta Gianna Belle.
Buršić je ukazao na dobru suradnju dvaju sindikata, koja traje više od 20 godina i, između ostalog, omogućuje zajedničku borbu za prava korisnika talijanskih mirovina. Belle je istaknula da s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju SPI CGIL i SUH imaju mogućnost za još bolju suradnju i kreiranje zajedničke platforme.
- Iz krize moguće je izaći samo promjenama u odnosu na dosadašnje politike u našim zemljama. Vlade su se suprotstavljale krizi samo umanjivanjem socijalnih programa i dijaloga i pritom bile kratkovidne, jer je upravo na tom području moguće pronaći zamašnjak i novu priliku za budućnost. Mnogi misle da kriza proizlazi iz financijskog sektora, ali istina je da je nastala obezvrjeđivanjem rada. Liberalna politika štednje koju je EU nametnuo, a naše vlade prihvatile, dovela je do velikih socijalnih razlika, posebno povećavajući broj siromašnih, dok su bogati sve bogatiji, rekla je.
Naglasila je da su se politikom podjele na suprotnim stranama našli zaposleni i nezaposleni, radnici na određeno i neodređeno vrijeme, mladi i stari. Mladima se nameće misao da im stari uzimaju budućnost i da su njihova prava zapravo povlastice, ali svakodnevica potvrđuje bitno drugačiju situaciju, ustvrdila je.
- Nama penzionerima nametnute su teške žrtve. Morali smo pomoći svojoj djeci koja su ostala bez posla, a zatim i unucima kojima je nemoguće ući u svijet rada. Preuzeli smo, tako, ulogu pravih socijalnih amortizera! Sad nastavljamo biti uz radnike i mlade u borbi za jednakost, socijalnu pravdu, rad i razvoj, a protiv smanjivanja javnih usluga i socijalnih programa. Smanjivanje socijalnih prava stvara nejednakost i otuđenost, posebno među najranjivijom populacijom. Zato moramo zatražiti potpunu promjenu sustava i ukazati vladajućima da je stvaranje socijalne države i ozračja društvenog prihvaćanja osnova za kreiranje novih radnih mjesta, poručila je. (Napisala i snimila K. FLEGAR)