Za deset dana, od 2. travnja pa sve do 12. rujna na Milanskom trijenalu Hrvatska će se predstaviti izložbom pod nazivom "Spekulativno - postdizajnerska praksa ili nova utopija?" Izložba se tematski naslanja na samu koncepciju ovog 21. izdanja Milanskog trijenala; na temu "21. stoljeće, dizajn poslije dizajna", a kustosi hrvatskog nastupa su Ivica Mitrović i Puljanin Oleg Šuran.
Deset radova iz Hrvatske
Izložba predstavlja ukupno deset radova i projekata devetero autora odnosno autorskih tandema koji djeluju u području dizajna, suvremene umjetnosti, kao i na sjecištima disciplina. To su Lina Kovačević s projektom "Set za romantičnu on-line večeru" (2011.); Robert Čanak s radom "Hibridni zaljev - Iskapanje budućih identiteta" (2014.); Anselmo Tumpić s radom "Tateye" (2010.); Nikola Bojić s radom "Praznina u ulici Felton" (2014.); Nikola Bojić i Damir Prizmić s radom "USB killer" (2016.); Ivica Mitrović i Oleg Šuran s radovima "Eutropia" (2014.) i "Južnjačka utjeha" (2016.), Nina Bačun i Anders Mellbrat s projektom "Man-Machine Affairs" (2011.), Andreja Kulunčić s radom "Zatvorena zbilja: Embrio" (1999./2000.) te Silvio Vujičić s radom "Parfem" (2006.).
Kako u pratećim tekstovima pojašnjavaju Ivica Mitrović i Marko Golub, spekulativni dizajn je kritička dizajnerska praksa koja obuhvaća ili je u relaciji s nizom sličnih praksi koje nalazimo pod nazivima kritički dizajn, dizajn fikcija, dizajn budućnosti, antidizajn, radikalni dizajn, propitkujući dizajn, diskurzivni dizajn, kontradiktorni dizajn, futuristička imaginacija, umjetnički dizajn, tranzicijski dizajn…
Namjera spekulativnih dizajnerskih fikcija ne bi trebale biti utopijske ili distopijske znanstveno-fantastične vizije budućnosti, već otvaranje dijaloga o tome kakva budućnost može biti.
Promišljanja alternativnih mogućnosti
Spekulativna praksa otvara prostor za diskusije i promišljanja alternativnih mogućnosti i opcija te otvara prostor za imaginaciju i redefiniranje samog odnosa sa stvarnošću. Kroz svoju imaginaciju i radikalni pristup, koristeći dizajn kao medij, tjera na razmišljanje, podiže svijest, propituje, provocira djelovanje, otvara rasprave te može ponuditi alternative nužne današnjem svijetu.
U spekulativni dizajn može, međutim, djelovati i u "stvarnom svijetu", u tvrtkama koje angažiraju dizajnere za promišljanje scenarija budućih trendova i istraživanja prihvaćanja nadolazećih tehnologija.
"Novi dizajneri" djeluju na rubovima tradicionalno shvaćenih disciplina, brišući njihove granice. Oni se u svojim istraživanjima povezuju s različitim područjima znanosti, prije svega računalne znanosti i inženjerstva, sociologije, psihologije, arhitekture, a u posljednje vrijeme sve više i s biotehnologije, sve u cilju kritičke refleksije razvoja i uloge tehnologije u društvu.
Dizajneri promišljaju ulogu tehnologije u svakodnevnom životu na način da se više ne bave aplikacijama tehnologije, već njenim implikacijama. Dolazi do odmaka od komercijalne perspektive dizajna koja je usmjerena zahtjevima tržišta, prema širem društvenom kontekstu.
Temeljna referenca spekulativne i kritičke dizajnerske prakse prije svega je talijanska radikalna arhitektonska i dizajnerska praksa 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Temeljne odrednice radikalnog pristupa - otpor mainstream modernističkoj praksi i tehnološkoj dominaciji, okretanje društvenim temama, propitivanje profesije često i kroz političku prizmu - i danas su osnovne karakteristike spekulativnih i kritičkih praksi.
Protiv konzumerističke ideologije
Kontekst iznimnog tehnološkog napretka i dominacije u vrijeme nastanka radikalnih praksi može se povezati i s trenutnim tehnološkim kontekstom (nano i biotehnologije, tehnološki prošireni urbani okoliš, tehnološka sveprisutnost i dr.). Kao što se radikalni dizajn suprotstavio i doveo u pitanje tadašnju modernističku paradigmu kao dominantnu ideologiju, tako se danas nove spekulativne dizajnerske prakse suprotstavljaju dominantnoj konzumerističkoj ideologiji.
Ovaj je projekt nastavak istraživanja započetog izložbom "Dizajn fikcija: Eutropija - Uvod u spekulativnu dizajnersku praksu", održanom u svibnju prošle godine u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, a prateća tiskana edukativna knjižica tada je sumirala osnovne karakteristike ovakvog dizajnerskog pristupa te inicijalno mapirala hrvatsku spekulativnu praksu.
Trijenale u Milanu još od 1933. godine
Nastao u Monzi 1923. godine kao prvi bijenale dekorativnih umjetnosti, Milanski trijenale (La Triennale di Milano) od 1933. seli u Milano, u Palazzo dell'Arte. Brzo se pokazao kao ogledalo talijanske umjetničke kulture i arhitekture, ali i kao mjesto sučeljavanja međunarodnih umjetničkih tendencija.
Izrastao je u instituciju za arhitekturu, primijenjene i vizualne umjetnosti, dizajn, modu i audio-video produkciju. Održava se u Nacionalnom muzeju znanosti i tehnologije. (Z. ANGELESKI)