Bio je jučer poseban dan u pulskom nogometnom prvoligašu. Dok su igrači na pomoćnom terenu "Drosine" radili pod paskom kondicijskog trenera Elvisa Peršića, prvom treneru mobitel nije prestajao zvoniti.
S razlogom, Igor Pamić proslavio je jučer 45. rođendan, a čestitara mu doista nije manjkalo. Zvali su iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva, čestitka je sustizala čestitku. Čestitali su mu nakon treninga pojedinačno i igrači, no onu najljepšu zasigurno želi od njih dobiti u petak malo prije 20 sati. Bod ili bodovi iz osječkog Gradskog vrta, terena na kojem je Paminjo za igračkih dana ostavio neizbrisiv trag, bili bi mu idealna rođendanska čestitka. S jedne bi strane u pulskom klubu izbrisali gorak okus koji je ostao nakon susreta sa Zadrom, s druge bi strane onemogućili Osječanima da ih preskoče na prvenstvenoj ljestvici.
Poseban će, dakle, ovo biti susret za trenera "zeleno-žutih", ali poseban će i još značajniji biti za 20-godišnjeg Dina Špehara koji će se na kratko vratiti u rodni grad i zaigrati protiv matičnog kluba u kojem je, zahvaljujući svom talentu i igrama, dospio u žižu javnosti. Zanimljivo je da će mu ovo biti premijerni prvoligaški susret u Gradskom vrtu protiv Osijeka.
- Igrao sam prije dvije godine u Gradskom vrtu za juniore Dinama. Bilo je zadnje kolo prvenstva, odlučujuće, ali nikad još nisam igrao u Osijeku u Prvoj HNL. Ovo će mi biti prvi put i svakako da me prožima poseban osjećaj. Doći će me gledati i obitelj i prijatelji. Dolaze me stalno gledati, ali sad kad dolazim u Osijek bit će ih sigurno još i više - rekao je Dino Špehar koji će pored prijatelja na tribinama, imati puno prijatelja i na travnjaku. - U redovima Osijeka danas ima puno igrača iz moje generacije, igrača rođenih 1994. godine. Puno ih je i otišlo iz kluba, ali ovi koji su ostali jako su dobra klapa i to im daje dodatnu snagu. Osijek je općenito domaćinska momčad, jako borbena.
Kad god posljednjih godina Istra 1961 igra s Osječanima, bolje prolazi gost. U Puli već po tradiciji više uspjeha imaju Osječani, ali zato u Gradskom vrtu sad češće slave Puljani. Osječanima sad nedostaju dva igrača zbog crvenih kartona, ali Špehar ne stavlja pojedince svog bivšeg kluba u prvi plan.
- Nedostajat će im Perošević i Škorić koji su jaki igrači prema naprijed, ali njihova snaga leži u kolektivu, u njihovoj borbenosti, jer u Gradskom vrtu doista daju sve od sebe, posebno jer imaju jaku podršku s tribina koja ih tjera naprijed. Ako im budemo uzvratili istom mjerom na planu borbenosti, ako im ne dopustimo da nas uplaše, imamo se pravo nadati uspjehu. Taj segment našeg nastupa u Osijeku smatram ključnim.
Špehar je u pulski klub stigao na posudbu iz Dinama, ali nakon ozljede i operacije križnih ligamenata, u potrazi za minutažom. Iako će mu mnogi "na nos nabiti" statistiku, jer i dalje čeka na svoj prvi prvenstveni gol u dresu Istre 1961, dok je u Kupu zabio Šibeniku uzrokujući tada veliko veselje i na tribinama i među suigračima, Špehar može ponosno svakome pogledati u oči nakon svojih nastupa. Otkad je zaigrao u zeleno-žutom dresu u svakoj je utakmici davao svoj maksimum. Po načinu igre, količini trčanja i obaveznoj igri podsjeća na Sandija Križmana. To što nakon "prljavog posla" nije dovoljno svjež i hladnokrvan pred suparničkim golom, druga je priča. No, svakako nije zaslužio brojne napade i omalovažavanja onih koji u njemu vide isključivo igrača koji ne zabija golove. Iako ga to, jasno, opterećuje.
- Svi me pitaju kad ću više zabiti gol i u prvenstvu. Daj bože da to bude već sutra u Osijeku. Bilo bi lijepo da konačno zabijem i u HNL-u. Slavlje? Volio bih proslaviti gol sa suigračima jer mi daju iskrenu podršku, ali svakako ne bih pretjerivao iz respekta prema bivšem klubu. Inače, svjestan sam da mi je kao napadaču statistika loša, ali ja sam jako zadovoljan svojim napretkom od kad sam došao u Pulu. Želio sam doći kod trenera Pamića i doista nisam pogriješio jer me on naučio igrati u oba smjera i davao mi podršku da steknem tu naviku. Prije dolaska u Istru 1961 nisam imao naviku igranja obrane, imao sam samo igru prema naprijed.
Dosad sam igrao juniorski nogomet i fokusirao sam se isključivo na napad, na igru u jednom smjeru, a pokazuje se da to nije pravi put. Danas bez defenzivne igre svih igrača u polju nema modernog nogometa. Zato sam sretan što mi je trener Pamić ugradio tu igru u oba smjera, a to što me sad trenutno ne ide gol, to je drugo. No, trudit ću se i dalje i nastojati ulaziti u šanse, pa valjda će negdje krenuti, tvrdi Špehar. (Roberto CAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU