Spašen rimski mozaik iz 2. stoljeća

Đuro Vuradin, gvardijan Franjevačkog samostana, Tatjana Bradara iz Arheološkog muzeja Istre, Nataša Nefat iz Konzervatorskog odj
Đuro Vuradin, gvardijan Franjevačkog samostana, Tatjana Bradara iz Arheološkog muzeja Istre, Nataša Nefat iz Konzervatorskog odj

Višegodišnji zahtjevan projekt spašavanja rimskog mozaika u Franjevačkom samostanu u Puli predstavili su jučer na licu mjesta voditelj radova Toni Šaina, konzervator-restaurator u Odjelu za zidno slikarstvo i mozaik Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Nataša Nefat, viša stručna savjetnica Konzervatorskog odjela u Puli i Tatjana Bradara, viša kustosica Arheološkog muzeja Istre, dok je prisutne u ime domaćina pozdravio Đuro Vuradin, gvardijan Franjevačkog samostana. Tom je prilikom na istom mjestu, a sve u okviru aktualne manifestacije Dani europske baštine 2016, postavljena mini izložba te prikazan 11-minutni dokumentarni film o zaštiti i prezentaciji ovog rimskog mozaika iz 2. stoljeća. Režiju, kameru i montažu filma, dostupnog na Youtubeu, potpisuju Đani Celija i Jovan Kliska.

Ovaj je rimski podni mozaik otkriven 1963. godine u samostanskoj kapeli sv. Ivana. Osim geometrijskih uzoraka, mozaik sadrži i prikaz prekrasnog hipokampa te kantarosa sa svastikom, koje pojedini autori smatraju jednim od najranijih prikaza ranokršćanskih simbola u Puli. Zbog značaja samog nalaza mozaik je konzerviran i prezentiran in situ. Hrvatski restauratorski zavod u suradnji s Arheološkim muzejom Istre započeo je 2009. godine istraživanja kako bi se utvrdili uzroci propadanja mozaika. Rezultati su pokazali da je demontaža mozaika neophodna zbog zahvaćenosti podnice štetnim solima koja se uslijed promjena temperature i vlage postupno mrvila i osipala. Arheološki muzej Istre proveo je arheološka istraživanja kapele prilikom kojih su pronađene antičke i novovjekovne supstrukcije, grobovi i sitan arheološki materijal. Radovi na mozaiku uslijedili su nakon zaštite otkrivenih nalaza.

Mozaik je demontiran u 37 manjih fragmenata. Nakon što je izvorna podnica konzervirana, nad njom je postavljena nova lagana podloga koja je omogućivala ventiliranje izvorne podnice. Zahvati čišćenja i konzervacije fragmenata prethodili su spajanju i lijepljenju mozaika na novu podlogu. Zaštitnim radovima spriječilo se daljnje propadanje mozaika; produljen je životni vijek umjetnine; omogućila se ponovna prezentacija in situ, a došlo se i do novih spoznaja o povijesti Franjevačkog samostana, tako i do one nakon arheoloških istraživanja, kada su u dvorani pronađeni ostaci 326 pokojnika, od kojih 180 odraslih i 146 dječje dobi. (Z. ANGELESKI)

 

 

 

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter