Spas je u boci

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Plasticna ambalaža nije osobito zdrava, o tome se ponešto zna. Medutim, iz jednog ugla promatranja može se reci da je za mnoge gradane Hrvatske posljednjih godina, bez obzira na svoju nezdravost, plastika "blagoslovljena".

Od sakupljanja odbacene ambalaže i dobivanja novca za njen povrat u trgovacke lance i centre može se puno toga. Ozbiljan je to, i pošten, posao, u kojemu nema krade ni otimacine, vec samo vrijedno sakupljanje, pomno zbrajanje, racunanje, a potom opet saginjanje, traganje, sakupljanje... Nešto nalik "zlatnoj groznici"...

- Ovi koji sakupljaju uokolo? Ima njih koliko hoceš, penzioneri, najviše penzioneri, ljudi koji su bez posla, dobili otkaz i slicno, i - pravac - kontejneri! Kontejneri, Bože dragi, šta možemo kad je tako? A tako je, necemo plakati! Ljeti se tu može i dobro zaraditi, ako se ide po plažama i turistickim naseljima, gdje su hoteli... Ljeti se može i oko tristo boca dnevno skupiti! - kaže gospoda Elvira, djelatnica jednoga punkta tik do vrlo posjecenoga trgovackog centra.

- Covjek koji se baš bavi time može dosta skupiti. Medutim, 80 komada je zakonski dozvoljeno da on donese dnevno i dobije povrat novca. No, covjek dode ujutro, donese osamdeset komada, dode popodne, kad je druga osoba u smjeni, i ponovo donese osamdeset. Onda on povede sa sobom još nekoga - 160 komada, povede još nekoga, 240...

Ljeti je ludilo. Jednostavno nemaš kad niti cigaretu zapaliti, osobito u jutarnjoj smjeni. Evo, samo jucer ujutro sam napravila 5.700 plastika, 1.300 limenki i 600 stakla! - otkriva Elvira.

- Najjaci nam je ovdje jedan bivši rudar koji je ostao bez posla, on obara sve rekorde u sakupljanju boca, dnevno sakupi oko 400 komada. Jako je dobra jedna gospoda, penzionerka, ona je vrlo vrijedna, i osim što sakuplja boce, ona ih i opere prije nego nam ih tu preda, tako da od nje, to je fantasticno, dobijemo ciste i mirišljave boce!

Ta gospoda ima penziju, ima djecu, ima unuke... Neki ljudi joj se smiju... Ali ona kaže: "Zašto bih životarila? Idem, dok mogu, pomoci sebi i svojima!"

Stvar je u tome da kad jednom kreneš s tim, više ne možeš prestati. To ti ude u krv. Postaneš ovisan. - veli Elvira. (T. GROMACA VADANJEL)

OVO JE IZVADAK IZ TEKSTA KOJI U CIJELOSTI MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter