"Njezino velicanstvo šparoga, ta samonikla, zdrava, primamljiva biljcica gorkastog okusa postaje velicanstvo za oci i nepce", zapisano je u jelovniku plominskog restorana Dorina koji je u ovim ranim proljetnim danima gotovo potpuno posvecen šparogama.
Slijed koji smo kušali po preporuci domacina, supružnika Sandre i Lorisa Knapica, izgledao je ovako: hladno predjelo - hobotnica sa šparogama i maslinama, potom kapešante uz domace raviole s rakovicom u umaku od kozica i šparoga te, kao vrhunac, rošpo u foliji s krumpirima i povrcem, naravno takoder okrunjen šparogama.
Buduci da je restoran na "cesti šparoga", u njihovoj sezoni vrsni kuhari Marko Ponjavic i Zvjezdana Vozila pripremaju i medaljone od jastoga na palenti s crnim tartufima, kvarnerske lignje punjene šparogama i škampima ili pak biftek u pikantnom umaku od zelenog papra, šparoga i maslina.
Ništa manje primamljivi nisu ni deserti, poput torte sa šumskim vocem, pite od jabuka, palacinki sa skutom i medom ili pak istarski krafi.
Restoran Dorina u pitoresknom Plominu na staroj cesti za Rijeku dobro je poznat svakome tko je tijekom proteklih desetljeca putovao autobusom. To je bilo neizbježno stajalište na kojem su se brojni putnici krijepili vec legendarnim paninima s domacim pršutom.
- I sad nas nostalgicno pitaju za te panine i dalje ih držimo jer smo po njima postali poznati, kaže Loris. Dodao je da je poznata bila i zbirka znacaka koja je nakon preuredenja prostora prije dvije godine "arhivirana", dok ne nadu pogodno mjesto na koje je mogu vratiti. Novouredeni interijer osmislila je kreativna Sandra, cije slike i oslikana stakla ambijentu daju posebnu toplinu.
U Dorini ima mnogo mjesta za sjecanja jer taj objekt ima ugostiteljsku tradiciju dugu gotovo 60 godina. Oštariju je 1952. godine Lorisova nona Tereza prvo otvorila u obližnjoj Plomin Luci, a 1956. preseljena je u sadašnji prostor, gdje je vodenje kasnije preuzela njegova majka Dorina i otac Lucano.
Svi su tada govorili da idu kod Dorine pa je ime ostalo do danas. Treba spomenuti da Dorina i Lucano danas slave 50. godišnjicu braka pa im cestitamo zlatni pir. Njihov sin Loris pak preuzeo je vodenje objekta prije 15 godina i otad stalno uvodi neke inovacije.
- Želimo eksperimentirati, zadržati istarska jela u modernijoj verziji, no bez ekstravagancije. Trebalo bi nam osam godišnjih doba da isprobamo sve što imamo. Vremena su teška, ali gosti uvijek trebaju izaci sretni iz restorana. I turistima je jednostavno približiti istarsku kuhinju, vole domacu hranu, traže maslinovo ulje, vina i prihvacaju moje sugestije, otkriva Loris svoju gastronomsku filozofiju.
Poneki budu skepticni jer je restoran uz cestu, no nije mu cilj, kako kaže, da gosti dodu samo jednom i usputno, nego da ne zaborave da su bili kod njih. Njihova je pozicija ipak zahvalna jer se Plomin nalazi na mjestu gdje se Ucka spušta u more, a podno mjesta je Uvala Plomin pa restoran gotovo svakodnevno domaci ribari opskrbljuju svježom ribom.
Stoga kod njih cesto tijekom vikenda dolaze Talijani, provjereni gastronomski znalci, kojima nije teško voziti do Plomina da bi jeli "pesce azzurro". U proljece restoran nudi šparoge, uskoro i crni tartuf, a imaju i certifikat za jela od boškarina, koji je izvrstan u šugu s domacim fužima ili njokima. Zimi je na redu bijeli tartuf i druge gljive, kao i kobasice i ombolo.
Kod njih cesto zastaju planinari koji prolaze rutom Brsec - Sisol - Plomin da se okrijepe maneštrom ili fritajom jer je Dorina uvrštena na Labinski planinarski put. Uskoro ce okolicu uljepšati i plominski zvoncic, zašticeni cvijet koji svojim ljubicastim tonovima oboji cijelu obližnju tvrdavu. Buduci da gosti uvijek žele nešto ponijeti kao uspomenu iz ovog mjestašca, Sandra u suvenirnici blizu restorana, uz svoje rukotvorine, nudi "jestive suvenire" poput domaceg meda, marmelada ili maslinovog ulja.