U utorak navecer Baderjani su nevoljko, ali ipak veselo spalili pusta koji je ime naselja pronio i izvan Istre. Mnoštvo okupljeno pod šatorom na platou pokraj pošte zabavljalo se uz živu muziku lokalnog Rekonstrukcija banda.
Nisu svi bili maškarani, ali za ples maska nije bila uvjet. Plesalo se sa svecenikom i svecenicom, crncima i crnkinjama, Indijancima i Indijankama, vješticama, jednim ženskim lešom, bila je tu i monstruma te zvijezde veceri - koludrice. Nije nedostajalo smijeha, šala, a ni vina i frite zahvaljujuci milodarima koje je maškarana povorka sakupila u okolnim selima u nedjeljnom pohodu, ali i nekolicini sponzora, te uz potporu iz gradskog proracuna.
Pust je zgorija oko devet i pol, a prije toga meštrica karnevala, voditeljica koludrica cija promjena spola nije baš primjer uspješnosti, procitala je podužu optužnicu:
"Mižerija velikog morala stigla je u Badernu pod okriljem noci, zaskocila nespremne mještane, koji su je zbog obdarenosti moralom odmah prihvatile, ali ne svi. Policija je rivala u tri veture, popeljali su Mižeriju velikog morala kako princa put mora i smjestili u gradsku palacu gdje mu je bilo lipo, ali je stija natrag; kad se riva vratiti, bio je bisan jako, povea je i advokata sa sobom, da ga više ne bi dirali, a docakala ga je smutnja, jer su se umjesto u crkvu prišli moliti spod njega.
Vrhovni sud je presudija da ga se ima spaliti, a on je za zadnje želio da mu se ucini velika fešta pa je maškaranu povorku poslao po selima da napekljare za dobru zabavu. Sve svoje zemne stvari Mižerija ostavlja Baderjanima, osim morala koji zavještava meštrici koludrici".
Pust nije otišao drage volje. Oganj je pod njim gorio po malo i sporo, ni ulje nije pomoglo rasplamsati vatru. Nisu pomogli ni povremeni pucnjevi iz topa. Planuo je tek uz pomoc posebnog goriva, a s njim je izgorio i moral - meštra koludrica nije ga stigla spasiti iz ognja. Baderjanima, koji su se nakon paljenja pusta još dugo zabavljali uz vino i ples, ostaje za sljedecu godinu velika obaveza - kako nadmašiti temu mižerije.