Za neupućene u rad odličnog energičnog hip-hop sastava iz Vodnjana Dem Crew, iz kojega se odvojio nadareni autorski vodnjanski dvojac Marino Morosin i Eric Ušić, stvorivši suptilan fanki hip-hop projekt Soundcheck Regaz, a prije nekoliko mjeseci i prvi demo album s 19 autorskih skladbi pod nazivom "Macchiato i čaša vode", ugodno je glazbeno iznenađenje predstavljala istoimena sinoćnja koncertna promocija albuma u dobro popunjenom pulskom potkrovlju Muzeja suvremene umjetnosti Istre, u čijoj se organizaciji hvalevrijedan događaj i dogodio.
Za ovu priliku (neuobičajene solidarnosti na reperskoj sceni koje nema u drugim supkulturama, osim možda na metal sceni) zidove potkrovlja oslikali su grafiteri Rookie iz Čakovca, Mars iz Zadra, Maska iz Rijeke i Etik iz Pule.
S puno vedrine i, za današnju generaciju 20-godišnjaka, neuobičajene dobrote i začudne zrelosti, koja se najviše očituje u sofisticiranim Marinovim matricama i aranžmanima, kao i nepretencioznim, iskrenim i društveno osviještenim Ericovim tekstovima, Soundcheck Regaz je s pravom obranio kreativnu i nesputanu poziciju velikog potencijalnog benda, na čijem se putu ostvarenja nadamo da neće, ni za zeru, popustiti pred priglupim komercijalnim snatrenjima na aposlutno nepostojećoj sceni, i naštetiti vlastitoj kreaciji i beskompromisnom, nesputanom stvaranju.
Kad netko na ovim, kulturološki, bitno zapuštenim, destruiranim prostorima napravi lijepu, neizrugujuću pjesmu "Mi volimo soul, Zdenka Kovačićek tribute", kad u onim najboljim nostalgičnijim pjesmama sa Soundcheckova debi albuma iskreno ispiše i ispjeva emocije posvemašnje kolektivne izgubljenosti i pokušaja individualnog spašavanja, kad u trećem pacifističkom krugu s puno unutarnje slobode i odvažnosti kreira, iako primirujućeg elektronsko-funky aranžmana, vrlo plesne skladbe, i nakon svega to prilično suvereno izvede pred 150-ak ljudi, taj zaslužuje podršku i pozornost svih onih koji, neovisno o žanrovskim ladicama, vole ovu najeteričniju, 'neuhvatljivu' umjetnost.
Istina, ima Soundcheck Regaz na sceni i manjkova, ali oni se sigurno ne tiču gostujućih dobrih, energičnih pjevača Tonija Flega Zmije i sjajnog Marka Bogovića (koji bi trebao, da ne kažemo morao, biti sastavni dio benda). Mane su bile neuigrani, ali i za funk, soul hip-hop pravac (u kojima su ritam i tempo gotovo presudni) "slabokrvna" ritmička bubanj-bas sekcija Tadija i Bepo, a u tom se smislu nije istaknuo ni gitarist Yoda. DJ Kool S bio je nadmoćniji, s jasnim autorskim licem, tijekom svog naknadnog solo DJ seta, nego kao dio benda, unatoč prikazanim vještinama. Ovi se manjkovi daju riješiti i ne tiču se, što bi jedino bilo zabrinjavajuće, autorskih deficita osnivača benda već više tehnike, koncertnog iskustva, ali i nekih kadrovskih nužnih odluka.
Kakogod, palac gore. (Zoran ANGELESKI; snimio Manuel ANGELINI)