U Puli odnedavno djeluje Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, jedinstven u Hrvatskoj, zemlji koja već duže od dva desetljeća zanemaruje taj dio svoje povijesti. Za to su zaslužni mladi pulski profesori, povjesničar Igor Duda, muzikologinja Lada Duraković, profesor književnosti Boris Koroman i antropolog Andrea Matošević, a recenzent projekta je tek nešto stariji im kolega, povjesničar dr. sc. Tvrtko Jakovina, redoviti profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i suradnik-profesor poslijediplomskog programa na sveučilištu u Bologni.
- Kako komentirate osnivanje pulskog Centra za istraživanje socijalističkog razdoblja? Zašto u nas nema dovoljno znanstvenih istraživanja o tom dijelu naše povijesti?
- Istraživati socijalističko razdoblje za svaku zemlju u kojoj je pola stoljeća dominirao taj model od silne je važnosti. U vremenu socijalizma zemlja se od potpuno nerazvijene i razorene pustopoljine nepismenih ljudi, pretvorila u moderno društvo. Tada je jedan model modernizacije zemlju - a samo u Hrvatskoj 1948. godine bilo je 18 posto nepismenih - pretvorio u srednje razvijeno društvo, industrijalizirao je, a zbog specifičnih političkih prilika, njezin model socijalizma učinio atraktivnim i za teoretičare izvan granica Jugoslavije. Pula je, evo, smogla snage opet učiniti nešto važno.
- Kako to rade u Europi? Kako se druge bivše socijalističke zemlje postavljaju prema tom dijelu svoje povijesti?
- Dat ću vam dva primjera, u Mađarskoj postoji Institut o 1956. godini, a mađarski eksperiment s Imrom Nagyjem i njegovom "revolucijom" iz '56. trajao je tek nekoliko tjedana. Praško proljeće i promjene koje su s Dubčekom i socijalizmom s ljudskim likom krenule u Čehoslovačkoj 1968. trajale su osam mjeseci. A to su centralni događaji za te države, kad su bile obljetnice, u cijelom je svijetu bio spektakl. Jugoslavenski eksperiment, puno radikalniji i dinamičniji, traje zapravo od 1948. sve do raspada Jugoslavije, sa svim njegovim formama, samoupravljanjem, nesvrstanima?! Pa to je za malu zemlju jedinstveno, da imate dio povijesti koji je svjetski zanimljiv, da možete nuditi nešto što drugi nemaju! Zbog deficitarnog istraživanja toga razdoblja s naše strane i ratnih zbivanja, naprosto je ostao nevaloriziran.
Možda pulski Centar uspije najbrže pokazati drugima ono što je nama iznutra jasno. Nije li famozno kada možete pokazati da su se američki filmovi kritizirali kroz tvrde komunističke naočale, da je američka tehnologija gradila samoupravni socijalizam, da je Praxisova škola na Korčuli okupljala najvažnije filozofe, sociologe, politologe i nešto povjesničara toga vremena. Bili su to svjetski važni trenuci, kojih smo se nepotrebno odrekli.
- Je li znanstvena šutnja bila presudna da je to razdoblje anatemizirano, stigmatizirano od čitavog društva?
- Jedan je od vidova tzv. znanstvene korupcije kad znanstvenik šuti iako možda zna bolje ili može nešto istražiti, a to ne čini, upravo da se društvo danas ne bi nepotrebno krvilo i iscrpljivalo raspravama koje ne dovode do boljega, kojima je cilj da netko dobije političke poene. Znanstvena šutnja bila je i još uvijek jest problematična, naša su istraživanja još nedovoljno usmjerena na određene teme. Naši znanstvenici čak ni tržišno ne razmišljaju. Socijalizam jest roba koja bi se najbolje prodavala, po kojoj bi se znanstvenici najlakše mogli integrirati u međunarodnu znanstvenu zajednicu, jer bi mogli pokazati nešto što je sve donedavno, do rata, bilo beskrajno atraktivno, a bilo je drukčije no u ostatku socijalističke Europe.
- Tek krajem prošle godine u Muzeju suvremene umjetnosti postavljena je za naše prilike revolucionarna izložba Socijalizam i modernost, o umjetnosti, kulturi i politici od 1950. do 1974. godine.
- Prodaja, primjerice, figurica i babuški sa Staljinovim likom u Rusiji pa čak i u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj pravi je biznis već desetljećima. U DDR-u imaju lepezu muzeja. Kod nas nije biznis ni najbenignija asocijacija na socijalizam. Mi, konačno, sve do prije nekoliko godina na televiziji nismo prikazivali ni srpske filmove, a danas imamo neprevedene članke sa srpskog u novinama. Nije li to pokazatelj šizofrene atmosfere? U socijalizmu je najveća sloboda vladala u znanosti jer je bilo jasno da takva "hereza" neće ni doprijeti do velikog broja ljudi. U slobodnoj Hrvatskoj je još gore, dijelom zbog rata i atmosfere, ali prije svega zbog nezrele političke elite, koja je jednim dijelom učinila da odbacujemo sve iz tog razdoblja. (Razgovarala Duška PALIBRK; snimio Manuel ANGELINI)
CIJELI RAZGOVOR U PRILOGU ZOOM.