Da se u Italiji doista živi lošije nego prijašnjih godina, pokazuje i prvi tjedan čuvenih siječanjskih "sconti". Otišao mi sin u dućan po cipele i platio ih 137 eura po sniženoj cijeni. Dobre cipele čija prvobitna cijena iznosi 179 eura. Dobre su, ali nisu zlatne, jer kad se ta cijena pretvori u stare lire, dolazi se do izračuna da su cipele po sniženoj cijeni plaćene više od 270 tisuća nekadašnjih lira. Ne tako davno, prije nešto više od desetak godina, za takvu cijenu u lirama mogao si kupiti superluksuzne cipele nekog vrsnog majstora iz Veneta, trošak koji si čovjek priušti samo jednom ili dvaput u životu, za vjenčanje ili diplomu.
Roberto Rosini vlasnik je istoimenog dućana Rosini u središtu Trsta na Trgu burze (Piazza della borsa). Rezignirano konstatira da je u prvom tjednu sniženja zabilježio osjetni pad u odnosu na prošlu godinu. Veli da su ljudi deprimirani, ulaze u dućan mrzovoljno, pregledavaju i najčešće izlaze bez i jednog kupljenog artikla.
Luisa Nemez, predsjednica najveće i najutjecajnije tršćanske udruge potrošača, potvrđuje nam da se prvi tjedan sniženja pokazao kao čist promašaj.
- Ljudi su opterećeni porezima, država im pojede dobar dio zarađenog i jednostavno nemaju što potrošiti, nema novca, veli mi gospođa Nemez i dodaje da je stanje u tršćanskoj trgovačkoj mreži dramatično.
"Iskreno, ne znam kako vlasnici trgovina uspijevaju preživjeti. Par dana sniženja ne može pokriti gubitak koji je stvoren tijekom godine, to je nemoguće. Bojim se da ćemo i dalje promatrati kako trgovci zatvaraju radnje. U većini dućana rade vlasnici s užom rodbinom, radnika gotovo više nema, čekaju pred vratima i tako provode dan", veli Luisa Nemez. (Piše Elio VELAN)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.