Od međunarodnih gostiju koji borave u ližnjanskom Književnom svratištu ZVONA i NARI tijekom proteklih pet godina najbrojniji su bili, slučajno ili ne, oni iz Mađarske. Upravo taj "slučaj" istraživala je publika na prekjučerašnjem nastupu pjesnika Gábora Lanczkora koji zajedno sa svojom suprugom, flautisticom, Krizstinom Lanczkor-Kocsis i njihove dvije kćerkice boravi ovog mjeseca u Ližnjanu.
Povijesne i kulturološke veze
Radi li se tu o zovu mora koje je nekada natapalo panonsku ravnicu da bi se izlilo u Jadran, ili o nekim drugim, povijesnim i kulturološkim vezama, u razgovoru s Gáborom pokušali su odgonetnuti voditelji ližnjanske knjižnice i svratišta, uvijek vrlo aktivni i agilni Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen.
U Ližnjanu se ovaj svestrani umjetnik predstavio svojom poezijom, ali i glazbom. I dok Gáborove pjesme izravno upućuju na njegov snažan, intiman odnos sa zemljom – konkretno, nekoliko pjesama bavi se balatonskim ugašenim vulkanima koji su ljudskim djelovanjem od podsjetnika na najdavniju povijest planeta svedeni na puki izvor sirovine (bazalta) – njegova glazba, gitara upotpunjena usnom harmonikom i nekoliko dojmljivih sampleova, pokušava nadići ograničenja riječi i povezati publiku s drevnijim, iskonskijim silama.
- Gábor i njegova obitelj žive u malom selu uz mađarski Balaton. S fotografom Vargom Farkasem surađuje na nizu književno-vizualnih akcija pod imenom Tájsebzett Színház (Kazalište ranjene Zemlje), kazali su Grgorinić i Rađen ističući da se njegovi stihovi pozicioniraju u kontrastu između staloženog, gotovo mehaničkog izraza unutar kojeg bliješte metafore svjetla i mraka, a kojima pjesnik iscrtava intimu ljubavnog odnosa.
Zanimljivi gosti
Gábor Lanczkor rođen je 1981. Školovao se u Budimpešti, Ljubljani i Rimu te je u dužem razdoblju boravio u Stuttgartu i Londonu. Postdiplomski studij iz komparativne književnosti, a na temu odnosa poezije, glazbe i vizualnih umjetnosti završio je u Szegedu. Objavio je četiri zbirke poezije, tri romana i jednu slikovnicu za djecu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Za prvu zbirku pjesama naslova "Čisti um" dobio je nagradu "Attila Gerecz" 2006. godine, a dvije godine kasnije za svoj je poetski rad primio i nagradu Faludy. Gitarist je u bendu Médeia Fiai – Medejini sinovi – u kojemu je član (bubnjar) i Roland Orcsik, vojvođansko-mađarski pjesnik i prošlogodišnji gost ližnjanskog svratišta, a kao skladatelj Gábor je uključen u zanimljiv književno-glazbenički projekt pod nazivom "Anarchitecture" koji nosi podnaslov "soundtrack za roman".
Inače, Grgorinić i Rađen, spisateljsko-životni par ugošćuje putem svratišta Zvona i Nari uvijek zanimljive autore, od kojih mnogi i onda stvaraju neka od svojih novih djela.
U travnju je gost svratišta bio književnik Žarko Milenić i Distrikta Brčko zajedno sa suprugom. Milenić je prije desetak godina bio angažiran i u časopisu Književna Rijeka te radio je kao tajnik riječkog ogranka DHK-a, a surađivao je i s istarskim književnicima. (V. BEGIĆ)