Na daske Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula preksinoć se vratio Miroslav Krleža a njegov duh prizvao je ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu predstavom "Balade Petrice Kerempuha" u režiji Georgija Para. Jan Kerekeš imao je naslovnu ulogu u glumačkoj ekipi koju još čine Ljiljana Bogojević, Zdenko Brlek, Hana Hegedušić, Ljubomir Kerekeš i Sunčana Zelenika Konjević.
Kod kanti za smeće
Paro je priču o Kerempuhu i njegovom društvu osuvremenio smjestivši ih na najneglamuroznije mjesto, kod kanti za smeće, na periferiju društva ali zato u centar svijeta kojeg izjedaju siromaštvo i pesimizam unatoč onom nepobjedivom pokliču "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo". Upravo će s ovom rečenicom završiti predstava, s tim da će ta rečenica zamijeniti tekst "Ode radosti" dok se na binu bude spuštala kiša praznih plastičnih boca. Ne, nije to ekološka poruka, već zajedljivi socijalni komentar, doduše tek jedan od mnogih u predstavi, ali zato po nama najefektniji, nakon kojega preostaje jedino spustiti zavjesu.
Petrica Kerempuh, taj mitski lik hrvatske književnosti i teatra, jest lakrdijaš, ali onaj tužni lakrdijaš, dvorska luda bez svog dvora koji se može praviti da je sretan, ali pogled mu je uprt u gustu maglu politike i povijesti u kojoj on vidi puno loših stvari.
- I videl sem v megli, v megli sem videl…, iznosi Kerempuh svoje mračne vizije. On je promatrač, komentator, iz njega izbijaju cinizam ali i tuga zbog osjećaja bespomoćnosti da išta promijeni. Slično je i s drugim likovima, pa će tako Brlek pred kraj predstave dati jednu sjajnu epizodu.
- Štibra nas jaše kak Hudi na metli, krenut će on a za one kojima kajkavski nije jača strana, radi se o porezu i takav žestoki, do krajnjih granica nabrijani monolog nije mogao biti aktualniji nego ovih dana kada se u Saboru vodi rasprava o poreznoj reformi.
Aktualnost
Paro se potrudio i u tome uspio, pokazati koliko su "Balade Petrice Kerempuha" zapravo aktualna priča, ali tako je i s drugim Krležinim tekstovima. Krleža, i da je htio, valjda se nije mogao roditi u u boljoj zemlji, boljoj u smislu da će ga tu njegovi tekstovi nadživjeti i to zato jer će ga nadživjeti i prljavština, taj kal u gustoj magli koju je opisivao u svojim djelima. To je iskoristio i Paro davši Kerempuhu da čita Krležine opservacije o Europi koja je podijeljena na zapadni, grandiozni dio i onaj drugi, "periferični". Tako je i kada Kerempuh čita Krležine kritike ilirskog preporoda. Krleža je kompleksan autor, a "Balade Petrice Kerempuha" ovoj izvedbi na to iznova podsjećaju.
Kajkavski dijalekt korišten u predstavi mogao bi se za neke postaviti kao prepreka u razumijevanju pojedinih dijelova, ali u cjelini je sve jasno, što zahvaljujući glumcima, što zahvaljujući režiji i scenografiji, a što zahvaljujući i samom društvenom, povijesnom i političkom okruženju u kojem bi Krleža opet imao razloga naoštriti pero. (Mladen RADIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)