I ove ce se godine u Puli u subotu, 20. studenoga, obilježiti Svjetski dan sjecanja na žrtve prometa. Tim smo povodom razgovarali s Nebojšom Celicom, predsjednikom udruge Obitelji osoba stradalih u prometu koja provodi brojne aktivnosti, poglavito usmjerene na edukaciju mladih i senzibiliziranje javnosti o problemu stradavanja u prometu. Godišnje tako strada 1,2 milijuna ljudi, a još 50 milijuna ih biva ozlijedeno.
- Unatoc neizmjernoj boli zbog gubitka, vaša je obitelj, kao i brojne druge hrabre obitelji, svoju snagu usmjerila u djelovanje da naše ceste postanu sigurnije za sve nas. Prošlo je tri godine od osnutka udruge, je li se situacija u Hrvatskoj u meduvremenu imalo popravila po pitanju sigurnosti u prometu?
- U 2008. godini Hrvatska je bila na prvom mjestu u Europi po broju poginulih u prometu, 15,3 na 100.000 stanovnika. Te su godine u prometnim nesrecama život izgubile 664 osobe. U 2009. je smrtnih slucajeva bilo 548, a ove je godine poginulo stotinu osoba manje u odnosu na jednako razdoblje lani. U Istri su u prometnim nesrecama ove godine život izgubile 22 osobe, a prošlih se godina broj smrtno stradalih u prometu kretao oko 45.
ISPADA DA JE KRIV ONAJ KOGA VIŠE NEMA
- Dakle, ti podaci ulijevaju nadu da vozaci postaju odgovorniji?
- Situacija je bolja, cemu je pridonio i novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama, ali i širenje svijesti o ovom problemu u zajednici. S druge strane, na smanjenje broja žrtava djelomicno utjece i ekonomska kriza, jer ljudi manje voze. Po podacima sa stanica za tehnicki pregled, u 2009. godini šest je posto manje prijedenih kilometara u odnosu na godinu dana ranije.
- Vaša kci Jasmina poginula je u lipnju 2007. godine na pješackom prijelazu u Zagrebu. Sud je nedvojbeno utvrdio krivicu vozaca, ali odredena mu je samo uvjetna kazna. Time ste doživjeli dvostruki udarac, no ne posustajete s djelovanjem u udruzi. Dapace, sudjelujete u projektu Ministarstva pravosuda za resocijalizaciju zatvorenika koji su skrivili smrt u prometu.
- Nekoliko nas roditelja koji smo izgubili djecu u prometnim nesrecama pristalo je sudjelovati u projektu, pod uvjetom da zatvorenicima kažemo sve što proživljavamo. Zbog ovakvih tragedija mi smo emocionalno, zdravstveno i na sve druge nacine uništeni, živimo život bez radosti. Obitelji se razilaze, dolazi do svada s djecom, jer žališ za djetetom kojeg nemaš, a drugo se osjeca zanemareno. Mnogi od nas teško su se razboljeli i više ne mogu raditi. Jedan je naš clan izvršio samoubojstvo jer više nije mogao izdržati.
- Ipak ste pristali razgovarati s vozacima koji su krivi za patnje slicne onima koje i sami proživljavate?
- Susret sa zatvorenicima bio je zaista vrlo težak. Oko 90 posto vozaca koji su kažnjeni zatvorom bilo je pod utjecajem alkohola i vecina ih se ni ne sjeca što su ucinili. Ulogu igra i obrambeni mehanizam zaborava. No, neki su plakali i izrazili nam sucut. Culi smo i njihove strane price, jedan je vozac usmrtio svoja dva najbolja prijatelja, jedan je otac kriv za smrt vlastitog djeteta. Projekt se zasad provodi u zatvoru Lipovica-Popovaca, a namjera je da se proširi i na kaznionicu u Valturi.
- Ali, što kad osoba koja je kriva za neciju smrt nikada ne završi u zatvoru?
- Za teške prometne prekršaje ne bi smjela postojati uvjetna kazna, vec obavezno zatvorska. Medutim, u Hrvatskoj svega deset posto vozaca koji su skrivili neciju smrt završi u zatvoru. Takva loša sudska praksa nepojmljiva je u zemljama Europske unije. Kakva se to poruka šalje društvu? Ispada da je kriv onaj koga više nema. Ovakvim presudama suci po drugi put "ubijaju" našu djecu.
S JEDNIM PROMILOM 100 PUTA OPASNIJE
- Koji su najcešci uzroci stradavanja u prometu?
- Od ukupnog broja stradalih u prometu u Hrvatskoj, deset posto ih pogine na autocestama, a 70 posto strada u urbanim sredinama. Nedostatak prometne kulture je na prvom mjestu, dakle brzina, a zatim alkohol i razni opijati, koji se danas sve cešce koriste u kombinaciji. Problem je što policajci ne raspolažu dovoljnim brojem uredaja kojima bi testirali vozace na opijate. Da stvar bude gora, policija kod teških prometnih nesreca analizom utvrduje samo prisustvo alkohola u krvi, a prisustvo narkotika utvrduje se samo po nalogu suda. To je nezamislivo u drugim europskim zemljama, ali kod nas nedostaje novca i opreme. Osim toga, imamo neadekvatne zakone, koji omogucuju da vozaci s 200-300 prekršaja i dalje mogu voziti! U Norveškoj vozac završi iza rešetaka zbog vožnje brzinom od 140 kilometara na sat na autocesti, a dozvolu pak gubi proveze li se kroz grad sa 75 kilometara na sat. Kod nas takvog vozaca policija ni ne zaustavlja.
- Policija, dakle, ne može riješiti problem prometne nekulture?
- Osim represije važna je i edukacija, uvodenje cjeloživotnog obrazovanja, i to pocevši od vrtica. Na tome najviše radimo, u istarskim srednjim školama provodimo radionice "Sekunda koja mijenja život". Nabavili smo naocale koje simuliraju stanje alkoholiziranosti, tzv. "pijane naocale", a naš je prijedlog da one udu u obavezan program autoškola. Svatko bi trebao na poligonu barem 15 minuta probati vožnju s ovim naocalama, da shvati što se dogada kada se vozi pijan. Vec s 0,5 promila alkohola u krvi mogucnost da dode do prometne nesrece raste deset puta, a kod jednog promila - cak 100 puta!
- Stjece se dojam da se o stradanju u prometu u javnosti ne bi uopce govorilo da ne postoji ova udruga.
- Najodgovorniji su oni koji i dalje šute, a to su politicari i politicke stranke koje još nisu prepoznale ozbiljnost ovog problema, kao što su to ucinili politicari u drugim europskim državama. I dalje se u Hrvatskoj smrt u prometu uzima kao nešto prirodno, a novac je ispred ljudskog života. Dokaz je tome da niti jedna politicka stranka nema program za smanjenje broja teških stradavanja na našim cestama. U kojoj ste politickoj kampanji mogli cuti da se netko brine o sigurnosti na cestama? Smrt na cesti nije prirodna pojava, to je nasilna smrt i zato je neprihvatljiva!
- Kao primjer dobre prakse cesto isticete skandinavske zemlje.
- Te zemlje vec 30 godina sustavno rade na smanjivanju broja stradalih u prometu, a cilj im je dostici brojku od nula poginulih. No, ne moramo otici u tako daleke zemlje. Za pocetak bi bilo dovoljno ugledati se na Primorsko-goransku županiju, gdje vec 11 godina djeluje županijski savjet za sigurnost u cestovnom prometu. Razvijaju geografsko-informativni sustav koji se bazira na ortofoto dokumentaciji, satelitskim kartama u koje unose koordinate prometnih nesreca, crnih tocaka, opasnih mjesta, cime je lakše provoditi analizu i konkretno utjecati. Od Istarske županije tražili smo da osnuje slicno tijelo, ali osim obecanja nadležnih, znacajnijeg pomaka još nema. (Razgovarala Maša JERIN, snimio Danilo MEMEDOVIC)
Afera teška 26 milijuna kuna
- Cesto upozoravate da je dosadašnja nacionalna strategija o sigurnosti u cestovnom prometu mrtvo slovo na papiru.
- Primjena tog dokumenta istjece ove godine, a nije imao operativne
planove i nositelje programa niti rokove, sve je napisano samo kao plan
želja. Cak ne postoji ni web-stranica, broj telefona ili e-mail na koji
bi se mogla kontaktirati odgovorna institucija. Sredstva iz Nacionalnog
programa sigurnosti u cestovnom prometu trošila su se netransparentno. O
tome govori i istraga koja se vodi protiv bivšeg ministra unutarnjih
poslova Ivice Kirina i tvrtke Fimi-media, gdje je navodno otišlo oko 26
milijuna kuna za ovaj program.
- Udruga je postala clanicom radne skupine za izradu novog
nacionalnog programa za sigurnost u cestovnom prometu, cija je izrada u
tijeku. Jeste li zadovoljni nacinom na koji se sada pristupilo izradi
programa?
- Dosadašnja percepcija državnih institucija, politicara, ali i
obicnih gradana bila je da je jedino policija odgovorna za stanje u
prometu. Medutim, europske zemlje naglasak ne stavljaju na policiju, vec
na ministarstvo prometa kao moguceg koordinatora. Stalno smo isticali
nužnost povezivanja više cimbenika, a to je sada prepoznala i država,
tako da su u izradu programa ukljuceni predstavnici ministarstva
zdravstva, unutarnjih poslova, prometa te školstva, zatim HAK-a,
osiguravateljskih kuca i nevladinih udruga. No, problem je što još ne
postoji tijelo koje bi sve koordiniralo.
Svjetski dan sjecanja na žrtve prometa
Svjetski dan sjecanja na žrtve prometa obilježit ce se u subotu, 20.
studenoga s pocetkom u 10 sati na Narodnom trgu u Puli. Osim paljenja
svijeca, bit ce izložene fotografije novinara Glasa Istre Matea
Sardelina "Crna strana ceste" te demonstracija "pijanih naocala".