Mučnu i tešku situaciju zbog gubitka bliske osobe jednoj pulskoj obitelji Pule dodatno je otežala i nezgodna situacija s mrtvozorničkom službom. Kako su nam ispričali, iznenada im je preminuo član obitelji. Budući da je živio sam, pronašli su u subotu u večernjim satima. Hitna je stigla u 22.05 sati.
- Tu je zapravo evidentno da se sve dogodilo netom prije 22 sata koji će se pokazati ključni u cijelom događaju. S obzirom na to da smo svi ostali zatečeni situacijom upitali smo liječnika s hitne što nam je dalje činiti. On nam je rekao da je pozvan mrtvozornik, da će doći za pola sata i da će nam on sve objasniti. To nas je nekako smirilo, međutim, niti nakon 45 minuta nitko nije dolazio pa smo onda svi redom počeli zvati okolo. Doznali smo da je radno vrijeme mrtvozornika bilo do 22 sata i da on više ne radi do idućeg dana. Pokojnik je na patologiju odvezen tek drugog jutra oko 10 sati, ispričala nam je jedna članica obitelji.
Od mrtvozornice dr. Jelice Kostove doznali smo da je to doista tako u praksi, odnosno da je radno vrijeme mrtvozorničke službe do 22 sata.
- Mi imamo 24-satnu službu, ali noću ne izlazimo na mrtvozorstvo, osim u slučaju kada netko umre na javnoj površini ili po pozivu policije. Inače nam je radno vrijeme do 22 sata, i to je po zakonu, ustvrdila je dr. Kostova.
Patolog pulske bolnice dr. Ilija Kučinar rekao nam je da su oni mrtvozornici za umrle u bolnici, a da s mrtvozorničkom službom koja radi na terenu nemaju ništa. Ustvrdio je da hitna služba ima popis mrtvozornika, a da zakon nalaže da se mrtvozorstvo mora obaviti unutar 12 sati otkad se pozove mrtvozornik.
- Nekada se na selu bdjelo pored pokojnika, ali ovo je 21. stoljeće. Ne mogu vjerovati da treba čekati radno vrijeme da se pokojnik odveze. Ukoliko je praksa doista takva, treba nešto mijenjati. Ispada da netko tko umre noću ili vikendom ili praznicima nije vrijedan da se dođe po njega, ustvrdila je naša sugovornica. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)