- Prvo je 90-ih bio personifikacija zla, četnik, jugokomunist, orjunaš, autonomaš, a danas ga se nekritički glorificira, traje izlijevanje Miljenka Smoje u bronci; gdje će biti ulica s njegovim imenom, gdje spomenik, gdje izabrana djela. Zato i ova knjiga; da se Smoju vrati di mu je i misto.
Bio je čovjek s greškom, fantastičan reporter, odličan pisac, iako nije sve što je napisao bilo antologijski. Za početak, trebalo bi prvo pročitati Smoju, a tek ga onda smjestiti na police, rekao je sinoć u punom Crvenom salonu na predstavljanju svoje knjige "Razgovori sa Smojom" feralovac, nagrađivani novinar i književnik Boris Dežulović, koji je s kultnim splitskim reporterom i autorom antologijskog "Malog i Velog mista" u Supetru na Braču vodio višednevni razgovor tri mjeseca prije Smojine smrti, u ljeto 1995. godine.
- Znali smo to ljeto za strašnu dijagnozu i da prognoze nisu dobre. Bio je to razgovor o Smojinom životu, ali i o životu kao pojavi. On nije imao ugrađenu ručnu kočnicu. Nije bilo zabranjenih tema i pitanja, osim jednog - pitanja o Borisu Dvorniku, njegovom najboljem prijatelju koje je politika razdvojila. Nije htio da se to objavi, ali mi je rekao da ne diram Borisa Dvornika; obožavao ga je i volio kao sina do smrti; nije dopuštao da ga se napada, nastavio je Dežulović.
Taj, kako je rekao, testamentalni intervju objavljen je prvo u Feralu u 14 nastavaka; u kolovozu ove godine integralno ih je u knjizi objavila riječka izdavačka kuća Adamić, a o potražnji govori i činjenica da je sinoć u Puli predstavljeno njeno svježe drugo izdanje.
Dežulović je rekao da je sve počelo u veljači 1992. godine, tri mjeseca nakon jedinog granatiranja Splita, kada je posjetio Smoju na njegov 69. rođendan, želeći napraviti s njim mini intervju samo s jednim pitanjem - zašto se nije oglasio o granatiranju Splita.
- Moj je gnjev popuštao. Posramio sam se kad me dočekao čovjek koji je bio ruševina samog sebe. Ispred sebe sam vidio shrvanog i uništenog čovjeka koji je izgubio tlo pod nogama, kazao je Dežulović. Smoje je prestao pisati na dan kad mu je došao krvavi mladić kojeg su gardisti gotovo nasmrt pretukli na ulici samo zato što je bio u automobilu s bratom poznatog splitskog odvjetnika Mirka Franceschija koji je uvijek branio najslabije, pa i Feral prvo pred komunističkim, a kasnije i pred Tuđmanovim sudovima.
Smoje je bio slomljen mladićevom pričom i saznanjem da ona u Splitu tada bila uobičajena, ali i time da premlaćeni mladić nije htio da se o tome piše da ne bi imao problema.
- Ovi razgovori idu u dahu, jedni su od najživljih tekstova i danas. Posebno mi se urezala Smojina sintagma "smrad sile"; i oko redakcije su se uvijek vrtjeli žbiri, uhode, otvoreni nasilnici, kazao je u nastavku feralovac Predrag Lucić.
Na pitanje direktora i glavnog urednika izdavačke kuće Dragana Ogurlića kako je došlo do Smojine suradnje s Feralom nakon što su i on i budući feralovci potjerani iz Slobodne Dalmacije, Lucić je odgovorio: "Smoje je došao u Feral najprirodnije moguće, na ideju Viktora Ivančića. Smoje je bio u Splitu šutnut k'o zadnji pas. Nije mogao izaći na ulicu, a da ga bilo koja budala ne izvrijeđa i ispsuje; njega čije su serije praznile ulice, kazao je Lucić. Boris Dežulović je dodao: "Njemu je publika okrenula leđa i on je postao dio pokreta otpora nadolazećem fašizmu". (Z. ANGELESKI)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.