Ljeto je doba kada je osobito potrebno biti oprezan s prehrambenim namirnicama. Hrana se ljeti lakše i brže kvari, stoga treba paziti na rokove trajnosti i uvjete u kojima se drži. Ukoliko primijetite da je promijenila boju ili miris, radije je bacite nego da riskirate trovanje.
Što podrazumijeva rok trajnosti hrane, kolika je održivost pojedinih namirnica?
Rok valjanosti odnosno rok upotrebe je minimalni rok trajanja hrane. Minimalni rok trajanja hrane je datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristicna svojstva kod pravilnog cuvanja. Održivost hrane ovisi o sastavu, tehnološkom postupku proizvodnje, postupcima sterilizacije, prehrambenim aditivima, pakiranju i preporucenom nacinu cuvanja. Opcenito, pojedine namirnice podložnije su mikrobiološkom kvarenju i one imaju kraci rok trajanja. Tu se posebno misli na mlijecne proizvode, slastice, mesne proizvode, proizvode od voca, iako je i ta ocjena podložna prethodno navedenim cimbenicima.
Druge namirnice podložne su kemijskim promjenama, posebno pod utjecajem zraka, a obicno imaju visoki sadržaj masnoca. I prirodni sastojci, kao vocne kiseline u neadekvatnom pakovanju, kemijskom reakcijom s nezašticenom stjenkom ambalaže mogu izazvati migraciju sastojaka iz ambalaže u hrane.
Hrana cuvana u hladnjaku ili zamrzivacu ima takoder ogranicen rok trajanja. Naime i u uvjetima snižene temperature, enzimski i mikrobiološki procesi ne prestaju. Oni se usporavaju, ali ne prestaju. Hladnoca produžava rok trajanja, ali ne u beskonacnost, jer se dolazi do promjena na mastima, bjelancevinama i ugljikohidratima.
Kako se odreduje rok trajnosti?
Proizvodac odreduje minimalni rok trajanja u kojem garantira da ce zdravstvena ispravnost i kvaliteta hrane biti neupitna pod odredenim uvjetima skladištenja i cuvanja. Rok trajanja se odreduje na osnovu laboratorijskih ispitivanja odredenih kemijskih parametra i mikrobiološke slike u promjenjivim uvjetima cuvanja hrane. Pri tome se misli i na senzorska ispitivanja hrane podvrgnute razlicitim temperaturnim uvjetima, daleko ekstremnijim nego se to može ocekivati u uobicajenoj uporabi. Parametri ovise o tome prevladava li u sastavu hrane voda, masnoca, ugljikohidrati ili bjelancevine i prema tehnološkom postupku proizvodnje.
Može li se hrana konzumirati nakon isteka roka trajanja?
To ovisi o vrsti hrane i njenom sastavu. Hrana koja je pretežno podložna mikrobiološkom kvarenju ne konzumira se nakon isteka roka trajanja, dok se ostala hrana može kupovati i konzumirati samo ako je na mjestu prodaje naznaceno da je toj hrani istekao rok trajanja, ali je ispitivanjem u ovlaštenom laboratoriju utvrdena njena zdravstvena ispravnost.
Cesto se dogada da proizvodac hrane oznaci minimalni rok trajanja prije stvarnog isteka roka jer nije utvrdio pravi rok ili želi skracivanjem roka trajanja povecati potrošnju svoje hrane.
Kako prepoznati koja je hrana podložna mikrobiološkom kvarenju a koja ne?
Minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje mora biti oznacen rijecima: "upotrijebiti do".
Iza tih rijeci slijedi sam datum (dan i mjesec) ili podatak gdje se datum nalazi na ambalaži kao i podaci o uvjetima cuvanja hrane kojih se treba pridržavati. Podaci cuvanja kod hrane podložne mikrobiološkom kvarenju su obavezni.
Kod ostalih namirnica minimalni rok trajanja oznacava se rijecima: "najbolje upotrijebiti do…ili najbolje upotrijebiti do kraja".
Iza navedenih rijeci slijedi sam datum ili podatak gdje se datum nalazi na ambalaži, a po potrebi se navode podaci o uvjetima cuvanja hrane te rok upotrebe nakon otvaranja, kojeg se treba pridržavati kako bi hrana zadržala svoja svojstva. Kod tih namirnica nije obavezno navesti uvjete cuvanja.