Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu isključio je slovenskog suca tog suda Boštjana M. Zupančiča iz odlučivanja u iznimno važnom predmetu o Ljubljanskoj banci, čiji bi ishod mogao imati prijeloman utjecaj na rješavanje problema neisplaćene štednje Ljubljanske banke, a u kojem je Slovenija proglašena odgovornom za isplatu svih štediša Ljubljanske banke izvan Slovenije.
Iako su Zupančičevo izuzeće zatražile Hrvatska i Bosna i Hercegovina, odnosno uredi zastupnika tih država pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, nije posve jasno je li odluka o njegovom izuzeću rezultat tih zahtjeva, ili je slovenski sudac sam zatražio svoje izuzeće, čemu je sud i udovoljio.
Riječ je o predmetu Ališić i drugi u kojem je Slovenija u nepravomoćnoj presudi Europskog suda u Strasbourgu u studenome prošle godine proglašena odgovornom za povrat stare devizne štednje štedišama podružnica Ljubljanske banke izvan Slovenije. U tom predmetu koji su pokrenuli troje državljana BiH - Emina Ališić, Aziz Sadžak i Sakib Šahdanović - sud je utvrdio da je Slovenija povrijedila pravo na mirno uživanje vlasništva te pravo na učinkovito pravno sredstvo spomenutih štediša koji su svoju deviznu štednju položili u podružnice Ljubljanske banke izvan teritorija Slovenije.
Prvostupanjsku presudu donijelo je vijeće od sedam sudaca međutim, Zupančič se usprotivio takvoj odluci malog vijeća argumentacijom koja nije uvijek ostala u strogo pravnim okvirima, što je hrvatskoj strani kasnije poslužilo kao dodatan argument za Zupančičevo isključenje.
Naime, Zupančič u svom izdvojenom mišljenju - u kojem prigovara i zbog sastava vijeća u kojem četiri suca dolaze iz država vjerovnica, dva iz država dužnica, a samo dva nisu iz država upletenih u spor - iznosi svoje osobne stavove iz kojih proizlazi da ima već formiran negativan stav prema Hrvatskoj koja je jedna od stranaka u postupku. Zupančič je u svom izdvojenom mišljenju prejudicirao što će se dalje dogoditi u ovom predmetu i kakvu će odluku sud na kraju donijeti. (D. ROMAC)