Slovenija mora ustrajati da se njen granični prijepor s Hrvatskom definitivno riješi međunarodnom arbitražom, jer bi u suprotnom bila uvučena u koloplet "nerješivih sporova" na Balkanu, što bi ugrozilo njen položaj među "najpovezanijim" državama Europske unije koje predvode Njemačka i Francuska, tvrdi u ponedjeljak u svojoj analizi u ljubljanskom "Delu" slovenski politički konzultant Borut Šuklje.
Šuklje je bio ministar unutarnjih poslova pa ministar kulture u više vlada nekadašnjeg premijera Janeza Drnovšeka, jedno je vrijeme vodio njegov kabinet, a bio je i prvi slovenski veleposlanik u Beogradu nakon što su Ljubljana i Beograd uspostavili diplomatske odnose. Objavljuje svoj blog na "balkanske" teme na slovenskom i engleskom te analize u raznim medijima, a prema neslužbenim izvorima povremeno savjetuje i slovensku vladu.
Šuklje navodi da je protekle subote, nakon Junckerova posjeta Ljubljani, razgovarao s premijerom Mirom Cerarom i da je on vrlo zadovoljan optimističkim Junckerovim porukama da će Slovenija i u slučaju da dođe do EU-a s "više brzina", ostati u njenom nejpovezanijem središnjem dijelu, s eurom i schengenskim prostorom bez granica.
Što se tiče negativnih reakcija Hrvatske na Junckerove izjave potpore Sloveniji u njenom stajalištu o graničnoj arbitraži, koje je suprotno hrvatskim pozicijama, Šuklje navodi da je Juncker bio iznenađen izjavama hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera.
Na Junckerove izjave, tijekom posjeta Sloveniji, o tome da Europska komisija u slučajevima kad dolazi do napetosti uvijek zagovara dijalog te da zato podržava arbitražni proces, koji je u interesu obiju država članica EU-a, i u interesu glatkog, nesmetanog i učinkovitog provođenja zakonodavstva EU-a, regirali su najprije ministar Stier, a onda i premijer Plenković.
Takvu je izričitu potporu predsjednika Europske komisije Jeana-Claudea Junckera arbitraži, iz koje je Hrvatska nepovratno istupila, hrvatski premijer nazvao krajnje irelevantnom i neprihvatljivom za Hrvatsku, dok je Stier kazao da Juncker iznošenjem takvih stajališta potkopava autoritet Komisije u čijoj nadležnosti nije rješavanje bilateralnih sporova.
Šuklje kaže da je Juncker takvim reakcijama iz Zagreba iznenađen, ali da su one više nego njemu upućene Sloveniji.
Takvim se izjavama nastoji izazvati slične reakcije na slovenskoj strani, kako bi se dokazalo da je i Slovenija u onom dijelu Europe koji na zajednički europski stol donosi samo neriješene probleme, sporove i konflikte. A time bi i spor oko arbitraže mogao postati samo jedan od niza nerješivih sporova u regiji, navodi Šuklje.
Zato bi Slovenija u sadašnjem trenutku, kad čeka presudu arbitraže, trebala politički konsenzus vladajućih i oporbenih stranaka da se "u odlučujućem trenutku" Europske unije, kad se ona odlučuje o modelu budućeg razvitka, opredijeli za stabilan "središnji, kontinentalni" dio EU-a, a odmakne od njenog marginalnog dijela i Balkana, procjena je analitičara Šuklje.
Jedna od povjerljivih analiza slovenskog ministarstva vanjskih poslova u vezi s arbitražom i graničnim prijeporom s Hrvatskom preporučuje da se to pitanje "povuče iz javnosti" i da se slovenski politički i drugi lideri posvete "traženju europskih saveznika" za rješenje dugogodišnjeg graničnog prijepora, navodi Šuklje.
Taj napor, kako zaključuje u svom članku, mora biti dio istog angažmana kojim se slovenska vlada bori za bolju poziciju u budućoj strukturi Europske unije, kako bi ostala u njenom središnjem, najbolje integriranom dijelu.
Šuklje niz godina u svoje analize uključuje sjećanja i osobna zapažanja iz vremena kad su bivši premijeri Janez Drnovšek i Ivica Račan pokušavali riješiti granični prijepor tzv. "parafiranim sporazumom", a kad je bio bliski Drnovšekov suradnik, obično uz tvrdnje kako taj slučaj i odustajanje Zagreba od arbitraže potvrđuju navodnu "nekredibilnost" hrvatske pregovaračke strane.
Šuklje obično promiče i tezu da je jedina alternativa arbitraži povratak na tzv. parafirani dogovor Drnovšek-Račan te da način na koji Hrvatska i Slovenija riješe svoje granično pitanje treba postati model za ostale prijepore u regiji. (Hina)