Slovenske autoceste, ponos slovenskog graditeljstva, ciju izgradnju vec puna dva desetljeca financira slovenska država, moraju na bubanj, potvrdio je ovih dana slovenski ministar prometa Patrick Vlacic, cime je država priznala stalna nagadanja o neodrživosti stanja u DARS-u, slovenskom državnom poduzecu za autoceste.
Premda je konac kolovoza obicno vrijeme kada i u Sloveniji trljaju ruke zbog turista koji iz europskih zemalja preko Slovenije putuju na hrvatski Jadran i velikog broja prodanih vinjeta, ovoga je kolovoza drukcije. Konacna bilanca slovenskog autocestovnog križa – kako u Sloveniji nazivaju prioritetnu mrežu autocesta koja povezuje Kopar i Maribor te Breganu i Karavanke na sjeveru, jugu, istoku i zapadu Slovenije – poražavajuca je po slovenski državni proracun.
Rupa u proracunu
Projekt koji je trebao koštati otprilike dvije milijarde americkih dolara na kraju su Slovenci morali platiti cak cetiri puta više. O razlozima nije potrebno nagadati: goleme svote otišle su na tajne racune slovenske gradevinske mafije, koja je funkcionirala kao odlicno organiziran kartel, što je dokazano i pred slovenskim sudom, koji je dodatno poskupio ionako skupe kilometre novih autocesta.
Obrazac isisavanja milijardi državnog novca namijenjenog za izgradnju autocesta u Sloveniji nije se previše razlikovao od modela kojem smo svjedocili u Hrvatskoj, a upravo izgradnja autocesta pokazala se kao najbolja prilika za pljacku državnog novca.
Baš kao i u Hrvatskoj, i u Sloveniji je danas gradevinska operativa na koljenima, nakon što je financijska kriza presušila do jucer izdašne proracunske izvore financiranja, a gradevinskom korupcijskom hobotnicom bave se istražitelji i tužitelji u obje države.
Naravno, rezultat je golema rupa u slovenskom proracunu, usprkos cinjenici da je Slovenija velik postotak izdataka za izgradnju autocesta namirivala iz europskih fondova, narocito od 2004. godine kada je postala punopravna clanica EU.
Neodržive vinjete
Rupa koju nikakva financijsko-proracunska akrobacija nije uspjela zakrpati, jer je slovenska država bila jamac za kredite što ih je DARS podizao za izgradnju slovenskog autocestovnog križa, koji, uzgred budi receno, usprkos golemog novca koji je u tu svrhu potrošen, još nije dovršen.
Tu je financijsku rupu populisticka odluka iz 2008. godine o uvodenju jeftinih vinjeta samo produbila. Njome je tadašnja desna vlada Janeza Janše pokušala razgaliti svoje šparne sugradane, i to baš nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora, premda su slovenski strucnjaci i tada upozoravali da je vinjetni sustav neodrživ.
Naime, racunica je pokazivala da bi godišnja vinjeta trebala stajati cak 150, a ne samo 55 eura, koliko je stajala vinjeta za cijelu godinu. No odgovorni u Sloveniji odlucili su manjak namiriti na racun hrvatskih i ostalih tranzitnih putnika, koji mjesecima nisu mogli kupiti tjednu turisticku vinjetu, sve dok Bruxelles Ljubljanu nije natjerao na uvodenje tjednih vinjeta, a zbog tog spora EU je Sloveniji cak privremeno blokirala vec odobrena sredstva za autoceste.
Teška odluka
Naposljetku nismo dugo cekali na posvemašnje urušavanje vinjetnog sustava naplate cestarine, zbog kojeg je Slovenija vec 2009. bilježila minus od 70 milijuna eura. No koliko god sustav bio promašen, preko noci ga nije bilo moguce promijeniti. Premda je Ljubljana uvela vinjete obecavši da ce do 2012. zaživjeti sustav satelitske naplate cestarine, »najpravedniji sustav naplate cestarine«, satelitski sustav više nitko ne spominje.
Danas se rupa u DARS-ovim bilancama popela na astronomske 4,2 milijarde eura. DARS muku muci sa servisiranjem svojih kreditnih obveza, a u slucaju da u tome ne uspije, teret pada na slovenski proracun. Ako bi se to dogodilo, Slovenija bi se doista pridružila Grckoj, Irskoj i Portugalu.
Zbog toga je Slovenija sve bliže teškoj odluci da potraži strateškog partnera za DARS i njegove dugove, cime bi se spasio slovenski proracun. No taj plan ima i svoju lošu stranu: Slovenija bi strancima morala prepustiti svoju mrežu autocesta kao jedan od kljucnih infrastrukturnih projekata slovenske države, što se još doskora nitko ne bi usudio ni pomisliti.