Sloković je u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2 rekla da je u procesu sustavno uništavano sve što im je moglo na bilo koji način koristiti, a nisu se niti poštivale odredbe o tajnosti kaznenog postupka. Svi su dokumenti iz istrage curili u medije prije nego što bi odvjetnici došli do njih, ustvrdila je i dodala da na taj način "nesporno kapacitirate buduće svjedoke i stvarate dojam u javnosti da je stvar završena".
"Svjesni smo da branimo osobu koja je trenutno, barem po medijima, vrlo omražena i doista se čeka samo pravorijek o pet, deset ili petnaest godina", ustvrdila je Sloković i dodala da se u slučaju Sanader krše neka njegova elementarna prava.
Govoreći o procesima na Haaškom sudu, a u kojima je i ona sudjelovala kao braniteljica, Sloković je rekla da su oni neizravna posljedica toga što se u Hrvatskoj, kao ni u ostalim zemljama bivše Jugoslavije, nije gonio ratni zločin počinjen s njihove strane.
Sloković je uvjerena kako, da se Državno odvjetništvo ovdje bavilo barem jednim dijelom zločina počinjenih za vrijeme Oluje, do nekih optužnica ne bi niti došlo, primjerice do onih za Antu Gotovinu ili Rahima Ademija.
Jedan od osnovnih razloga zbog kojega je Haaški sud ustrojen bio je što nacionalna pravosuđa nisu htjela goniti zločine počinjene od njihove strane, rekla je Sloković, ocijenivši da je taj sud počeo griješiti kasnije, s dolaskom Carle Del Ponte, kada je postao previše politiziran i kada više nije bilo dovoljno optužiti Gotovinu za zapovjednu odgovornost, već se htjelo inkriminirati cijelu politiku jednog vremenski dugog perioda.
Sloković smatra da bi, da se Haaški sud bavio isključivo zapovjednom odgovornošću Gotovine i onime na koji je način vojska postupala, a da to nisu zanemarili, možda čak i ta presuda bila drugačija. General Gotovina po mom mišljenju nije zaslužio prvu optužnicu, ali je u onome što se događalo za vrijeme Oluje sigurno bilo odgovornosti zapovjednika, dodala je. (Hina)