"Ovo je djelo posveceno buntovnicima, nonkonformistima... Ne moramo se slagati s njima, ali ih ne možemo ignorirati. Samo oni koji vjeruju da su u stanju promijeniti svijet, promijene ga zbilja." Dio je to poruke izrecene na pocetku plesne predstave "People, think different" ("Ljudi, razmišljajte drugacije") izvedene u Istarskom narodnom kazalištu-Gradskom kazalištu Pula na Svjetski dan plesa.
Ovaj balet, u cijoj je zvucnoj podlozi bila rock glazba, izveli su plesaci Ariston Proballeta iz Sanrema u koprodukciji s Albano Balletom iz Connecticuta, a pulsku su publiku podigli na noge, te su nagradeni snažnim pljeskom. Kao glazbeni lajtmotiv dominiraju pjesme grupe Pink Floyd, i to uglavnom one s albuma "The Wall", ali cuju se i neke druge njihove skladbe poput "Wish you were here" ili "One of these days".
Upravo za vrijeme ove zadnje na ekranu se ispisuje Opca deklaracija o ljudskim pravima cime se naglašava slobodarska poruka predstave. "Sva ljudska bica radaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Nitko se ne smije držati u ropstvu ili odnosu slicnom ropstvu...", a te se poruke dodatno pojacavaju Lennonovom "Imagine".
Funky "Freedom" Arethe Franklin dodatno naglašava tu želju za slobodom, a publika privucena živahnim ritmom uzvraca pljeskom. Sloboda pokreta u ovom slucaju znaci i slobodu u životu svih ljudi.
Kratki spotovi na ekranu povezani funkcioniraju kao zasebna cjelina, uskladeni su s plesom i glazbom tako da u predstavi mogu uživati i oni koji se u plesnu umjetnost baš i ne razumiju. Od pocetnih poruka slobode i pohvala buntovništvu predstava se s vremenom sve više fokusira na teme ljubavi za što kao šlagvort služi grandiozna "Teo torriate (Let us cling together)" grupe Queen.
Tema seksa na red dolazi za vrijeme "Black Betty" u izvornoj verziji Ram Jama, nakon cega ide duga, turobna "Child in time" Deep Purplea. Predstava ipak završava svevremenskim optimisticnim hitom Solomona Burkea "Everybody needs somebody to love" dok se iz zvucnika cuje glas Blues Brothersa.
"Svatko treba nekog koga ce voljeti", završna je poruka dok plesaci sa zadnjim taktovima silaze s bine i kruže po parteru kazališta.
Predstavu je režirao Marcello Algeri koji je uz Josepha Albana autor koreografije, a zaplesali su Sabrina Rinaldi, Bianca Bonaldi, Leslie Sanna, Valentina Quaroni, Roberta Pedretti, Elena Crespi, Marcello Algeri, Matteo Donetti, Kostantin Neroslov, Alessandro Romano, Gianni Camperchioli i Eric Carnes. (Mladen RADIC; snimio Saša MILJEVIC)